+   *    +     +     
About Us 
The Issues 
Our Research Products 
Order Publications 
Multimedia 
Press Room 
Resources for Monitor Researchers 
ARCHIVES HOME PAGE 
    >
 
Table of Contents
Country Reports
Kosovo, Landmine Monitor Report 2005

Kosovo

Glavni događaji od svibnja 2004: U 2004., na Kosovu je razminirano gotovo 4 četvorna kilometra zemlje u usporedbi s manje od jednog četvornog kilometra razminiranog u 2003. U operacijama razminiranja i drugim operacijama uništeno je 910 protupješačkih mina, 15 protutenkovskih mina, 772 zvončića kazetnih bombi i 2.554 neeksplodiranih ubojnih sredstava (NUS). Izvidi sumnjivih područja, te nove informacije stanovništva i vlasti tijekom 2004.. doveli su do otkrivanja novih područja zagađenih minama i NUS-om. U rujnu 2005., bilo je registrirano 36 opasnih područja i 53 zadatka uklanjanja eksplozivnih ubojnih sredstava (EOD), u usporedbi sa 68 opasnih područja i 52 zadataka EOD krajem 2003.; ipak, i dalje se otkrivaju nova područja zagađena minama i NUS-om. Donatori su 2004. osigurali sredstva od oko 1,58 milijun USD. U 2004. bilo je manje novih žrtava nego u 2003.

Dodatni podaci

Kosovo je pokrajina Srbije i Crne Gore (bivše Savezne Republike Jugoslavije, SRJ), ali je većinsko stanovništvo albanske nacionalnosti. Sukob između Jugoslavenskih oružanih snaga i Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) dovela je do NATO-ovog bombardiranja jugoslavenskih i srpskih snaga na Kosovu. Od lipnja 1999., pokrajina je pod upravom Misije Ujedinjenih naroda na Kosovu (UNMIK). OVK je raspuštena u rujnu 1999., ali pojavilo se nekoliko drugih oružanih skupina albanske nacionalnosti. Situacija na Kosovu i dalje je nepostojana, te dolazi do povremenog nasilja koje je uglavnom usmjereno protiv preostalog srpskog manjinskog stanovništva. U ožujku 2004., između dvije etničke zajednice u pokrajini izbili su sukobi, te se raširilo nasilje i neredi.[1]

Uporaba

Tijekom 2004. i prvih šest mjeseci 2005., nije bilo registriranih slučajeva uporabe mina na Kosovu unatoč nemirima koji i dalje traju. Prema izvještajima, zadnji put su upotrijebljene 12. travnja 2003., kad su navodno korištene protutenkovske mine da bi se oštetio željeznički most u Lozistu, i kad su smrtno stradale tri osobe za koje se sumnja da su postavile eksploziv.[2 ] Prethodnih godina, mine su korištene u napadima na preostalo srpsko manjinsko stanovništvo na Kosovu i srpske vojne i policijske snage na granici između pokrajine i južne Srbije.

Dana 22. ožujka 2004., UNMIK je izvijestio da je tijekom nereda, ulici Vucitrina ostavljena mina.[3 ] Dana 25. svibnja 2004., lokalni stanovnik izvijestio je o pronalasku tajnog spremišta oružja koje je sadržavalo 28 protutenkovskih raketa, četiri granate i 15 detonatora za mine. UNMIK je izvijestio da je spremište oružja “nedavno zakopano.”[4 ] Posjedovanje oružja kazneno je djelo za sve stanovnike Kosova osim onih koji imaju odobrenje UNMIK-a, te su za prekršitelje predviđene kaznene sankcije.[5 ]

Problem mina i NUS-a

U 2004., izvješteno je da su preostala područja na Kosovu uglavnom zagađena neeksplodiranim ubojnim sredstvima (NUS), kao što su jedinice kazetnih bombi (CBU) i granate, dok je opasnost od mina ograničena.[6 ] Premda je zagađenost minama značajno smanjena otkako su krajem 1999. počele operacije razminiranja, i dalje se otkrivaju ranije nepoznata minirana područja. Tijekom 2004., tijekom operacija izvida i razminiranja otkrivena su barem tri velika minirana područja o kojima ne postoje nikakva izvješća. Te se nove lokacije nalaze u udaljenim, planinskim i često gusto pošumljenim područjima u blizini albansko-makedonske granice.[7 ]

U srpnju 2005., UNMIK je izvijestio da postoje 44 opasna područja koja treba razminirati, te daljnja 53 područja koja bi, iako su površinski očišćena, mogla sadržavati opastnost ispod površine, te je potrebno daljnje čišćenje.[8 ] Krajem 2004., UNMIK je izvijestio da su potrebni izvidi za 52 zadatka uklanjanja eksplozivnih ubojnih sredstava (EOD), i 14 navodno opasnih ili sumnjivih područja koja treba provjeriti izvidima.[9 ] UNMIK je konstatirao da “će proteći još dosta vremena prije nego što će se moći reći da je Kosovo potpuno ‘sigurno od mina.’”[10 ] Mišljenje UNMIK-a je da i dalje postoji potreba da se angažiraju međunarodne nevladine organizacija za čišćenje mina i NUS na Kosovu.[11 ]

Kosovo je minama i NUS-om zagađeno prvenstveno 1999., te nekoliko godina neposredno prije 1999., tijekom sukoba između Jugoslavenskih oružanih snaga srpske nacionalnosti i Kosovara albanske nacionalnosti, te tijekom NATO-vog bombardiranja kojim je taj sukob okončan.

Jugoslavenske oružane snage, uključujući vojsku (VJ), specijalne policijske jedinice i paravojne jedinice upotrebljavale su uglavnom protupješačke mine. Minska polja - barijere koja je postavila VJ odgovorna su za 75-80 % mina na Kosovu; većina ih je označena i karte su poslije predane UNMIK-u. Snage specijalne policije i paravojne snage bavile su se postavljanjem minskih polja u blizini nastanjenih središta koja nisu obilježena i upisana u zemljovide. OVK je uglavnom upotrebljavala protutenkovske mine za miniranje putova kojima se kretala VJ, te je postavljala minska polja oko obrambenih položaja, iako u značajno manjoj mjeri nego VJ. Mine koje je postavljala OVK uglavnom nisu označene i upisane u zemljovide. NATO-ovi zračni napadi od ožujka do lipnja 1999. pridonijeli su zagađenju Kosova NUS-om, prvenstveno kao posljedica oko 20.000 kazetnog sub-streljiva koje nije eksplodiralo pri udaru.[12]

U prosincu 2001., nakon velike operacije razminiranja koju je koordinirao UN, UNMIK je izjavio da “su sva poznata minska polja i lokacije udara kazetnog streljiva razminirana prema međunarodno prihvatljivim standardima.”[13 ]

Koordinacija i planiranje protuminskog djelovanja

Ured koordinatora Kosovskog zaštitnog korpusa (UKKZK) odgovoran je za protuminsko djelovanje i sva pitanja u vezi s uklanjanjem eksplozivnih ubojnih sredstava (EOD), pod izravnim ovlastima Posebnog predstavnika glavnog tajnika UN-a.[14 ] U odsutnosti nacionalnog tijela za protuminsko djelovanje, Upravni odjel za EOD UKKZK-a preuzima tu ulogu. Odjel je odgovoran za koordiniranje svih operativnih aktivnosti razminiranja i izvida na Kosovu. U razdoblju 2004-2005., ove je aktivnosti vršio Kosovski zaštitni korpus (KZK), Handicap International (HI), tim All-Stars i projekt Phoenix, Zaklada HALO i Zaklada Mines Awareness Trust (MAT). Svi su pirotehničari na Kosovu osigurani, kroz lokalna osiguravajuća društva.

U 2004., prvi put od svojeg osnutka 2001., KZK je jedini dobio odgovornost za lokacije operativnih zadataka, i njegovi su timovi radili neovisno, bez ikakve supervizije čišćenja područja borbi i mjesta udara kazetnih bombi, te razminiranja miniranih područja. U travnju 2005., KZK je od KFORA preuzeo odgovornost za EOD na poziv.[15 ] Upravni odjel za EOD UKKZK-a izvijestio je da je KZK tijekom cijele 2004. dobro obavljao tu dužnost, uz pomoć časnika koji je imenovan za vezu između odjela, timova za EOD KZK-a i supervizora HI-a na lokacijama gdje su obavljani zadaci.[16 ] U kolovozu 2004., projekt Phoenix HI-a preuzeo je savjetodavnu funkciju u odnosu na KZK, umjesto svoje prijašnje uloge supervizora. Planirano je da HI nastavi osiguravati međunarodno i lokalno osoblje za obuku i tehničko savjetovanje do listopada 2005., sa sredstvima koje je osiguralo Ministarstvo obrane Ujedinjenog Kraljevstva. Početkom 2005., osoblje projekta Phoenix obučilo je timove KZK-a novim vještinama kao što su razminiranje kuća i mina iznenađenja, kako bi ih pripremili da preuzmu EOD od KFOR-a.[17]

Primarni ciljevi Upravnog odjela za EOD za 2004. bili su razminiranje preostalih opasnih područja do razine EOD na poziv, izvidi i razminiranje sumnjivih područja na osnovi informacija dobivenih od stanovništva, Kosovske policijske službe i KFOR-a, te nastavak razvoja nacionalnih kapaciteta (timova za EOD KZK-a) za otkrivanje i uklanjanje NUS-a i mina, kao i nastavak edukacije o opasnostima od mina i javnog informiranja na razini zajednice.[18 ]

Za 2005., Upravni odjel za EOD imao je sedam raspoloživih timova KZK-a (svaki po 15 članova) za provođenje ručnog čišćenja bojišta, razminiranje i EOD, sedam timova organizacije HALO (po 10 članova svaki) od kojih šest radi na čišćenju bojišta a jedan na razminiranju), plus 16 drugih zaposlenika uključujući tim za tehnički izvid, jedan tim MAT-a od 10 osoba za tehničke izvide, 10 zaposlenika HI-a za obuku i savjetovanje KZK-a, i HI-ov tim All-Stars za bojišta i razminiranje.[19 ] Ipak, kad je preuzeo EOD od KFOR-a, Odjel se brinuo da će se kapacitet za razminiranje KZK-a smanjiti za oko 50 %, te da će sredstva dobivena od donatora biti nedovoljna za sve projekte razminiranja, posebno ako se i dalje budu otkrivala nova zagađena područja.[20]

Tijekom 2004-2005., lokalno je osoblje nastavilo preuzimati radna mjesta u Upravnom odjelu za EOD, uključujući kontrolu kvalitete, javno informiranje i upozoravanje na opasnost od mina. Radno mjesto voditelja kontrole kvalitete bilo je nepopunjeno do lipnja 2005. Na radnom mjestu voditelja Uprave EOD-a i dalje je međunarodni djelatnik. Lokalno će osoblje u potpunosti preuzeti radna mjesta na kojima su međunarodni djelatnici kad Vlada zaduži određeno ministarstvo ili neko drugo tijelo kao nacionalno tijelo za tu djelatnost.[21 ]

Prije predaje razminiranog zemljišta, od UKKZK-a se zahtijeva da provede aktivnosti za vezu sa zajednicom. Osoblje za vezu sa zajednicom iz nevladinih organizacija ili timova KZK-a odgovornih za razminiranje područja moraju se sastati s čelnim ljudima u selima, te ih potanko izvijestiti o aktivnostima razminiranja. Čelnici sela tada potpisuju izvještaj o završetku rada u ime zajednice potvrđujući da su dobili relevantne informacije.[22]

UKKZK je izvijestio da su prijašnji problemi sa Sustavom upravljanja informacijama za protuminsko djelovanje (IMSMA) riješeni, i da je sustav tijekom 2004. dobro funkcionirao. Nevladine organizacije i KFOR su od IMSMA redovno dobivali ažurirane informacije; sustav je također koristio KFOR pri izradi karata opasnih područja za svoje vojnike. Nakon obuke dva člana KZK-a, Upravni odjel za EOD planirao je prenijeti odgovornost za održavanje IMSMA na KZK.[23]

Upravni odjel za EOD član je Koordinacijskog vijeća za protuminsko djelovanje Jugoistočne Europe (SEEMAC). Na sastanku održanom 15. prosinca 2004., predstavnik Odjela predložio je uvođenje regionalnog programa razmjene među zemljama članicama SEEMACC-a, kako bi centri za protuminsko djelovanje u regiji razmjenjivali informacije i iskustvo.[24 ]

Izvidi i procjena

Tijekom 2004., Upravni odjel za EOD planirao je izvide svih neriješenih područja za koja se sumnja da su zagađena minama ili NUS-om, kako bi se potvrdile ili odbacile informacije o njihovoj zagađenosti. Kad je to obavljeno, sva druga područja za koja više od godinu dana nije bilo informacija o značajnoj opasnosti trebalo je prekategorizirati kao zadatke EOD za KZK.[25 ] Izvidi poznatih sumnjivih područja završeni su u 2004., ali otkriven je velik broj prethodno nepoznatih opasnih područja koje treba dodati na popis za razminiranje.

Krajem 2003., preostala područja zagađena minama i NUS-om na Kosovu uključivala su 68 opasnih područja i 52 područja prekategorizirana u zadatke EOD-a.[26 ] Na početku rada u 2005., ostalo je još 44 opasna područja koja je trebalo razminirati, 52 zadatka EOD-a na poziv u kojima je trebalo obaviti izvide, i 14 navodno opasnih ili sumnjivih područja gdje su bili potrebni izvidi radi provjere.[27 ] U rujnu 2005., broj opasnih područja pao je na 36, izvidi su bili potrebni u 53 zadatka EOD-a, i trebalo je obaviti izvide radi provjere na pet navodno opasnih ili sumnjivih područja.[28]

U jednom slučaju - u slučaju tjesnaca Dulje, izvid je završen 2004., i otkriveno je oko 650.000 četvornih metara koje je - samo u tom području - treba razminirati.[29 ] U travnju 2005., lokalni mediji u Prištini izvijestili su o još jednom prethodno nepoznatom minskom polju u blizini kosovsko-makedonske granice.[30 ] Iako su mnoga od tih novootkrivenih područja velika, UKKZK ih je klasificirao kao područja niskog prioriteta zbog njihove udaljenosti; u 2005. potrebno ih je u određenoj mjeri razminirati kako bi ih se reduciralo na zadatke EOD-a na poziv.[31 ]

Tijekom cijele 2004., tim za tehnički izvid MAT-a nastavio je obavljati izvide preostalih sumnjivih područja o kojima su od 2002. izvještavali stanovnici i KFOR. U lipnju 2004., HALO je kapacitetima MAT-a pridodao tim za izvide od šest članova. MAT je također vršio izvide svih novih područja o kojima su stigle informacije tijekom godine kako bi potvrdio ili odbacio informaciju o opasnosti. Ako je informacija potvrđena, području bi bio dodijeljen određeni prioritet razminiranja i bilo bi dodijeljeno KZK-u, HI-u ili HALO-u za razminiranje. U 2004., timovi za izvid obavili su 115 tehničkih izvida, od kojih je 55 potvrdilo informacije o opasnosti, u 51 slučaju utvrđeno je da ne postoji značajna opasnost, a informacije o devet područja vraćene su Upravnom odjelu za EOD kao netočne ili lažne obavijesti. Ako bi tim za izvide MAT-a otkrio NUS ili mine, oni su također vršili ograničeno razminiranje.[32 ]

Tim za tehnički izvid zaklade HALO radio je na nekoliko zadanih lokacija tijekom 2004. gdje je civilnom stanovništvu stradala stoka kao rezultat eksplozija protutenkovskih i protupješačkih mina.[33 ] U 2005., HALO je izvršio tehnički izvid zadataka EOD-a na poziv, koja je registrirao UKKZK, od kojih je se nekoliko pokazalo kao područja visokog humanitarnog utjecaja. HALO procjenjuje da će u značajnom dijelu zadataka EOD-a na poziv možda biti potrebno puno razminiranje.[34 ]

Označavanje i ograđivanje novo-otkrivenih zagađenih područja nastavljeno je tijekom 2004. Ipak, Upravni odjel za EOD izvještava da, “U roku od nekoliko dana [ograde i znakovi] su ukradeni, neki znakovi koji upozoravaju na mine ostanu, ali sve što može biti ponovno upotrijebljeno, kao što su drveni imetalni kolčići i bodljikava žica, odmah nestane.”[35]

Uklanjanje mina i NUS-a

U 2004., razminirano je ukupno 3,942.580 četvornih metara zemlje, u usporedbi s 800.000 četvornih metara u 2003.; ukupno 910 protupješačkih mina, 15 protutenkovskih mina, 772 jedinica kazetnih bombi (CBU) i 2.554 NUS-a uništeno je razminiranjem i u drugim operacijama tijekom godine.[36 ] U 2004., te u 2005., nijedan tim za razminiranje na Kosovu nije koristio strojeve i pse za detekciju mina.[37]

KZK je odgovoran za razminiranje 1,537.642 četvornih metara tijekom 2004., a usredotočio se na ispod-površinsko razminiranje bivših mjesta udara kazetnih bombi, čišćenje područja gdje su se vodile borbe i razminiranje u područjima Grebnic, Riznic, Volujak, Zhub, Stajk, Germija, Lukare, Nerodimja i Papaz. Pronašli su i uništili 216 protupješačkih mina, dvije protutenkovske mine, 408 CBU, 353 NUS-a i 52.942 metka za ručno vatreno oružje.[38]

Timovi HI-a razminirali su 31.095 četvornih metara, te uklonili 84 protupješačke mine i dva CBU-a. Tim All-Stars HI-a imao je zadaću očistiti područja gdje su se vodile borbe te razminirati sumnjiva opasna područja u tjesnacu Dulje. Prije nego što je ugovor tima istekao u prosincu 2004., razminirano je 16 od 20 opasnih područja, za dva područja je ustanovljeno da su netočno prijavljena, a na jednom području je obustavljen rad radi gustog snijega. Ipak, tijekom godine, stanovništvo je izvijestilo o još osam drugih sumnjivih područja u tjesnacu Dulje, na kojima je tim All-Stars izvršio izvid i potvrdio da su opasna. Osoblje projekta Phoenix HI-a također je vršilo razminiranje, te razminiralo devet mina (koje su uključene u gore-navedeni total za HI).[39 ]

Timovi HALO-a razminirali su 1,898.735 četvornih metara tijekom 2004., i uništili 127 protupješačkih mina, tri protutenkovske mine, 131 CBU i šest NUS-a, prema UKKZK-u.[40 ] Ipak, HALO je izvijestio da su razminirali 1,538.735 četvornih metara (733.310 četvornih metara ručnim razminiranjem i površinskim/ispod-površinskim čišćenjem područja gdje su se vodile borbe, i 805.725 četvornih metara izvidima).[41 ] Nakon što je ponovno počeo s operacijama razminiranja na Kosovu, 1. svibnja 2004., HALO je završio 14 zadataka, često radeći u planinskim područjima prekrivenim gustom vegetacijom i šumama. HALO je također radio na prethodno nepoznatom miniranom području uzduž albanske granice, nakon što ih je DanChurchAid obavijestio o tome da je locirao veliko, prekogranično minsko polje tijekom svojeg rada u Albaniji. Prije nego njihov posao preuzeo HALO, DanChurchAid je uklonio 215 protupješačkih mina s lokacije unutar Kosova. HALO je na lokaciji radio dva mjeseca sve dok snijeg nije zaustavio rad, uklonivši dodatnih 112 protupješačkih mina. Iako se radi o udaljenom i planinskom području, klasificirano je kao prioritetno područje za 2005. jer se ljeti koristi za ispašu stoke i ovaca.[42 ] HALO navodi da vjeruje da ima još mnogo takvih područja visokog humanitarnog prioriteta koja treba razminirati; područja razminirana 2004. uključuju Molliq, gdje je HALO odstranio sub-streljivo iz zemlji koja se obrađuje, na udaljenosti od 50 metara od škole, i Pozhar, mjesto fatalne eksplozije sub-streljiva u kojoj su 2001. smrtno stradala dva tinejdžera.[43 ]

HALO radi diljem Kosova sa sedam timova za čišćenje područja gdje su se vodile borbe i razminiranje i jednim timom za tehničke izvide. HALO koristi kombinaciju velikih loop detektora i metalnih lokatora Schonstadt za čišćenje područja gdje su se vodile borbe, čime je omogućeno brzo čišćenje velikih područja. Količina opasnih sredstava koje je HALO uništio postupno se povećavala; u kolovozu 2005., uništeno je 185 eksplozivnih jedinica, što je najveći broj u jednom mjesecu od svibnja 2004. Kosovski program organizacije HALO provodi osoblje od 108 osoba; program provodi i njime upravlja lokalno osoblje, samo uz privremene međunarodne savjetnike/monitore.[44 ]

Tim za tehničke izvide MAT-a razminirao je 475,108 četvornih metara; locirao je i uništio 260 protupješačkih mina, 170 CBU-a i 121 NUS-a. U kolovozu 2004., tim je izvršio izvid jednog područja u regiji Koshare gdje su lokalni drvosječe slučajno aktivirali minu dok su rušili stablo. Tim je locirao veliko, prethodno nepoznato minirano područje, od barem devet redova rasprskavajućih protupješačkih mina PMR-2 s poteznom žicom, s odskočnim minama PMA-1 i PMA-3 razbacanim između redova i koncentriranim oko choke points. Tim MAT-a uništio je više od 200 mina u ovom području prije nego što je rad obustavljen u studenom 2004. zbog gustog snijega.[45]

Osoblje za kontrolu kvalitete UKKZK-a svakodnevno je posjećivalo lokacije na kojim su KZK i nevladine organizacije obavljale zadatke tijekom cijele 2004. kako bi osigurali da se zadaci obavljaju na siguran i djelotvoran način, i u skladu s Međunarodnim standardima protuminskog djelovanja (IMAS), kao i smjernicama UKKZK-a.[46 ] Tijekom 2004. nije bilo izvještaja ni i o jednom ranjenom ili stradalom pirotehničaru.[47 ]

Edukacija o opasnostima od mina

U 2004., edukaciju o opasnostima od mina (u daljnjem tekstu: edukacija) provodio je UKKZK i kosovski Ured Crvenog križa uz potporu Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC). KZK i KFOR također provode edukaciju u okviru svojih drugih dužnosti. Na Kosovu osnovne poruke glase: “Ne diraj ništa sumnjivo!” i “Obavijesti KZK, KFOR ili policiju o sumnjivim predmetima.”[48 ]

Upravni odjel za EOD UKKZK-a koordinira sve aktivnosti edukacije na Kosovu. Asistent Odjela za edukaciju ide u terenske posjete zajednicama i pojedincima nakon što primi obavijest o nekom incidentu kako bi izvršio edukaciju. Asistent je također zadužen za mjesečno informiranje o edukaciji i sigurnosti novog osoblja UNMIK-a što je dio procesa njihovog inicijalnog uvođenja u rad. Edukaciju također dobivaju i članovi drugih međunarodnih organizacija koje djeluju na Kosovu. Tijekom 2004., održavali su se mjesečni koordinacijski sastanci svih koji se bave protuminskim djelovanjem i edukacijom na Kosovu, uključujući asistenta za edukaciju, Crveni križ Kosova, KFOR, KZK, Zavod za javno zdravstvo, Ministarstvo obrazovanja, znanosti i tehnologije, HI, MAT i HALO.[49 ]

Crveni križ Kosova je tijekom 2004. proveo kampanju edukacije širom Kosova namijenjenu djeci u osnovnim školama. Ukupno 21.899 osoba (21.129 djece i 770 odraslih) pohađali su predavanja u organizaciji Crvenog križa. Osoblje Crvenog križa koje vodi edukaciju osposobio je ICRC tijekom trodnevnog seminara za osposobljavanje održanog u 2004. Kampanja edukacije namijenjena je djeci od 12–16 godina, poljoprivrednicima i volonterima Crvenog križa. Prosječna veličina skupina za edukaciju jest između 25 i 30 osoba.[50]

Početkom 2004. završena je obuka timova KZK-a koji će vršiti edukaciju, s tim da svaki od šest protektorata KZK-a ima barem jedan tim koji redovno posjećuje škole, te vrši edukaciju. Timovi za EOD KZK-a također imaju po jednog člana u svakom timu koji je osposobljen za pružanje edukacije kako bi se na lokacijama na kojima se vrše zadaci osigurala izravna veza sa zajednicom, odnosno stanovništvom.[51 ] Prema izvještajima, sve aktivnosti edukacije u skladu su s Međunarodnim standardima protuminskog djelovanja.[52]

Analiza Upravnog odjela za EOD UKKZK-a pokazuje da su najpopularnije i najučinkovitije metode širenja poruka o opasnostima od mina – putem tiskanih medija, televizije i radija. Radeći s asistentom za edukaciju, asistent Odjela za pomoć žrtvama i javno informiranje započeo je 2004. medijsku kampanju širenja poruka o sigurnosti. Oglasi veličine pola novinske stranice objavljivani su u tri najpopularnija dnevna lista na Kosovu – nekoliko dana svakog tjedna svaka tri mjeseca. Oglasi su sadržavali slike NUS-a i mina, te poruku na albanskom, srpskom i engleskom o tome što ljudi trebaju učiniti ako vide NUS ili mine, i koga o tome obavijestiti.

U 2004., također su emitirane radijske poruke tijekom cijelog dana na više od 20 radio stanica. Na tri najpopularnija TV kanala na Kosovu prikazivan je TV spot šest puta dnevno tijekom jednog mjeseca. Tiskano je ukupno 7.000 plakata s porukama o opasnostima od mina, te drugim obavijestima za javnost namijenjenim uglavnom školama, te dostupnim svim organizacijama koje ih zatraže. KFOR je pomogao u tiskanju 83.000 školskih bilježnica i 20.000 mapa s porukama o opasnostima od mina i drugim obavijestima za javnost, koje su KFOR, KZK i Crveni križ dijelili školama i skupinama mladih tijekom 2005.[53]

Premda je broj nesreća uzrokovanih minama i NUS-om i broj žrtava tih nesreća nastavio opadati tijekom 2004., UKKZK smatra da je potrebno nastaviti edukaciju kako bi taj broj bio još manji. Nekoliko nesreća u 2004. bile su posljedica diranja NUS-a ili kazetnog streljiva (vidi dolje Žrtve mina i NUS-a).

Financiranje i pomoć

Tri su zemlje izvijestile da su osigurale približno 1,578.059 USD za protuminsko djelovanje na Kosovu u 2004., u usporedbi s 2,187.741 USD u 2003.[54 ] U 2004. donatori su bili:

  • Belgija: 150.000 Eura (186.570 USD) u osoblju (tri stručnjaka za EOD);[55]
  • Njemačka: 285.357 Eura (354.927 USD) HI-u za razminiranje u području tjesnaca Dulje;[56]
  • Ujedinjeno Kraljevstvo: 565.500 GBP (1,036.562 USD) – odnosno 290.000 GBP (531.570 USD) organizaciji HALO za integrirano razminiranje kroz Odjel za međunarodni razvoj (Department for International Development (DfID)),[57 ]i 275.500 GBP (504.992 USD) projektu Phoenix HI-a.[58]

U 2004., UNMIK je od američkih fondova dobio 11.000 USD kroz Međunarodnu zakladu za razminiranje i pomoć minskim žrtvama (ITF) za edukaciju na Kosovu.[59 ] Od ITF-ove donacije od 1,248.677 USD Srbiji i Crnoj Gori u 2004., pretpostavlja se da je 46.569 USD usmjereno za edukaciju na Kosovu.[60]

Žrtve mina i NUS-a

U 2004., izviješteno je o 14 novih žrtava u 11 nesreća uzrokovanih minama, NUS-om i CBU na Kosovu. Jedan 12-godišnji dječak smrtno je stradao, a 13 osoba je ranjeno; sedmoro ranjenih je bilo mlađe od 18 godina, uključujući i četverogodišnju djevojčicu i osmogodišnjeg dječaka koji su ranjeni u istoj eksploziji mine u tjesnacu Dulje. Sedam nesreća je uzrokovano NUS-om, dvije minama, a dvije CBU-om; šest nesreća uzrokovanih NUS-om i jedna uzrokovana CBU-om bile su posljedica diranja.[61 ] To je smanjenje u usporedbi s 19 civilnih žrtava nesreća uzrokovanih minama, NUS-om i CBU-om (troje smrtno stradalih i 16 ranjenih) koje je UKKZK registrirao u 2003.[62]

Prema izvještajima, tijekom operacija razminiranja u 2004. nije bilo žrtava.

Zavod za javno zdravstvo odgovoran je za istragu i registriranje svih nesreća na Kosovu koje su uzrokovane minama, NUS-om i CBU-om. Zavod tijesno surađuje s Upravnim odjelom za EOD i redovno s njim razmjenjuje informacije.[63 ] Nakon svake obavijesti o nesreći, djelatnik Zavoda i asistent za pomoć žrtvama i javno informiranje ili edukaciju o opasnostima od mina Upravnog odjela za EOD razgovara s preživjelom žrtvom ili članovima njezine obitelji.[64]

I u 2005. izvješteno je o novim žrtvama. Četiri su osobe ranjene minama i NUS-om u prvih šest mjeseci.[65 ] U srpnju, dvoje je djece smrtno stradalo, a troje je ranjeno dok su dirali granatu; jedno od ranjene djece poslije je umrlo. Mjesto nesreće nije bilo u poznatom minskom polju.[66 ]

Od lipnja 1999. do prosinca 2002., UNMIK je zabilježio ukupno 472 civilne žrtve mina, NUS-a i kazetnog streljiva, uključujući 100 osoba koje su smrtno stradale i 372 ranjenih.[67]

Pomoć žrtvama koje su preživjele nesreće

Na Kosovu - širom regije - postoji rasprostranjena mreža medicinske pomoći, ali standardi ustanova uvelike se razlikuju. Sveučilišna bolnica Qendra u Prištini jedina je bolnica osposobljena za slučajeve zbrinjavanje ozbiljnih trauma. Jedinice KFOR-a osiguravaju evakuaciju kao i hitnu medicinsku pomoć.[68 ]

Nacionalni orto-protetski centar bolnice Qendra (NOPC) u Prištini jedina je institucija na Kosovu koja proizvodi i postavlja proteze za donje udove. Na Kosovu se ne proizvode proteze za gornje udove. U 2004., u centru je zbrinuta 2.351 osoba, uključujući 20 žrtava koje su preživjele minske nesreće. Centar je također proizveo 145 proteza (i popravio 94), 771 ortozu i 619 ortopedskih cipela.[69 ] Potpunu odgovornost za NOPC, HI je predao Ministarstvu zdravstva u svibnju 2004. Premda više ne osigurava materijalnu pomoć, HI i dalje osigurava druge vidove potpore, te pruža savjete za upravljanje centrom. Također, HI i dalje financira osposobljavanje dva tehničara-stručnjaka u Francuskoj koji su trebali diplomirati u lipnju 2005. Dodatnih šest tehničara pohađali su obuku na svojim radnim mjestima na Kosovu i diplomirali su u travnju 2004.[70]

Ustanove za fizičku rehabilitaciju navodno su vrlo siromašne, te postoji vrlo ograničen kapacitet za pružanje radne terapije ili uopće ne postoji. Prema HI-u, potrebno je oko 600 fizioterapeuta kako bi se zadovoljile potrebe regije. HI je osigurao pomoć za osnivanje trogodišnjeg studija fizioterapije na Sveučilištu u Prištini. Program su također poduprli Europska agencija za obnovu, HI, Queen’s University i Crveni križ Francuske. U 2004., na studij se upisalo 85 studenata.[71]

Žrtve koje su preživjele nesreće uzrokovane minama i NUS-om također primaju pomoć kroz ITF na slovenskom Zavodu za rehabilitaciju u Ljubljani, gdje postoji specijalistički odjel za rehabilitaciju žrtava koje su preživjele minske nesreće. U 2004., u tom su Zavodu na rehabilitaciji bile dvije žrtve mina s Kosova .[72 ]

Asistent za pomoć žrtvama i javno informiranje Upravnog odjela za EOD UKKZK-a provjerava primaju li minske žrtve potrebnu skrb i pomoć. U studenom 2004., asistent je pratio skupinu veterana OVK-a koji su preživjeli minske nesreće na putovanju u Sloveniju gdje im je trebala biti pružena dopunska pomoć u vezi s njihovim umjetnim udovima. Put je financirala kosovska Vlada.[73 ]

HandiKos, lokalna nevladina organizacija za pomoć osobama s invaliditetom, koja ima urede u 25 općina i 10 društvenih domova širom Kosova, pruža fizičku rehabilitaciju, psihosocijalnu pomoć, stručno osposobljavanje i materijalnu pomoć svim osobama s invaliditetom, uključujući žrtve minskih nesreća.

Organizacija The Jesuit Refugee Service (JRS) nastavlja raditi s mladima – žrtvama minskih nesreća na Kosovu. U 2004., njihov je program osigurao liječničku pomoć, materijale, te psihosocijalnu i pravnu pomoć za 78 minskih žrtava, uključujući četiri posjete novim žrtvama, te pomoć za osiguravanje 80 proteza i sedam drugih ortopedskih pomagala. JRS je konstatirao da je jedna od najvećih teškoća s kojom su suočene neke minske žrtve na Kosovu nepostojanje proizvodnje proteza za gornje udove i protetskih pomagala za oči. U lipnju 2004., JRS je organizirao desetodnevni ljetni kamp za 21 mladih koji su preživjeli minske nesreće. Dva irska studenta također su sudjelovali u radu kampa, snimili su o programu dokumentarni film koji je prikazan na međunarodnom filmskom festivalu u Dublinu u listopadu 2004. JRS je nastavio sa svojim programom tijekom 2005., ali sa smanjenim obujmom aktivnosti zbog reduciranih financijskih sredstava.[74]

U srpnju 2004., na Kosovu je postojao 31 centar za socijalnu skrb i šest podružnica s oko 520 djelatnika i sedam psihologa.[75]

Postoji osam centara za strukovnu izobrazbu koje podupire Ministarstvo rada i socijalne skrbi – nalaze se u sljedećim gradovima: Priština, Ferizaj, Gjilan, Gllogovc, Mitrovica, Peja, Podujevo i Prizren. Ipak, ti se centri ne bave posebno osobama s invaliditetom. NVO HandiKos surađuje s ministarstvom u nekim područjima, a centar za strukovnu izobrazbu u Prištini smješten je u prostorijama HandiKosa. Druge organizacije koje pružaju strukovno osposobljavanje za osobe s invaliditetom su Oxfam, Jesuit Refugee Service i World Vision.[76]

Politika i praksa za osobe s invaliditetom[77]

Kosovski zakon osigurava da sve osobe koje su pretrpjele povrede između studenog 1998. i lipnja 1999., uključujući minske žrtve, primaju malu mjesečnu pomoć. Ipak, zakon ne predviđa nikakvu pomoć za osobe koje su stradale u nesrećama uzrokovanim minama, NUS-om ili CBU-om nakon tog razdoblja.

U siječnju 2004., parlament je odobrio novi zakon o mirovinskoj shemi za osobe s invaliditetom. Općenito, ipak, izdvajanja za socijalno osiguranje na Kosovu nisu adekvatna primjerenom životnom standardu. Novim je zakonom reorganizirana medicinska procjena osoba s invaliditetom kako bi se uskladili kriteriji prethodnih shema.

U lipnju 2004., Cjelovita okvirna politika za osobe s invaliditetom još nije bila službeno prihvaćena.


[1] Vidi Landmine Monitor Report 2004 (Izvještaj Landmine Monitora za 2004.), str. 1207.
[2 ]Albanska narodna vojska kasnije je preuzela odgovornost. Dokazima dobivenim DNK analizom incident je povezan s Kosovskim zaštitnim korpusom (KZK) i tri visoka zapovjednika KZK-a smijenjeni su sa svojih položaja. Vidi, “Izvještaj glavnog tajnika o Misiji prijelazne administracije UN-a na Kosovu,” Vijeće sigurnosti UN-a, S/2003/675, 26. lipnja 2003., i “Mjesečni izvještaj UN-u o operacijama KFOR-a, 1-30. lipnja 2003.,” Vijeće sigurnosti UN-a, 1. lipnja 2003.
[3 ]Dnevni izvještaj za tisak policije UNMIK-a, Priština, 24. ožujka 2004., www.unmikonline.org.
[4 ]Jim Moran, KFOR, Misija UN-a na Kosovu (UNMIK) Konferencija za tisak, 2. lipnja 2004., www.unmikonline.org
[5 ]Vidi Izvještaj Landmine Monitora za 2002., str. 822.
[6 ]UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12. siječnja 2005., str. 2.
[7 ]UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12. siječnja 2005., str. 9–10.
[8 ]“Uklanjanje eksplozivnih ubojnih sredstava i razminiranje na Kosovu,” Priopćenje za javnost, UNMIK, 19. srpnja 2005.
[9 ]UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12. siječnja 2005., str. 10. Za usporedbu sa stupnjem preostale zagađenosti prilikom primopredaje u prosincu 2001., vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 1213.
[10 ]UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12. siječnja 2005., str. 10.
[11 ]“Uklanjanje eksplozivnih ubojnih sredstava i razminiranje na Kosovu,” Priopćenje za javnost, UNMIK, 19. srpnja 2005.
[12] Vidi Landmine Monitor Report 2000, str. 875–880; Landmine Monitor Report 2002, str. 823–824.
[13 ]Vidi Landmine Monitor Report 2002, str. 823.
[14 ]Kad je UN-ov koordinacijski centar za protuminsko djelovanje zatvoren u prosincu 2001., odgovornost je preuzeo Odjel Kosovske Vlade za civilnu sigurnost i pripreme za slučaj krize. Provedba protuminskog djelovanja i EOD-a dodijeljena je Kosovskom zaštitnom korpusu (KZK), formiranom iz raspuštene OVK. Odjel je u studenom 2002. preimenovan u Ured koordinatora Kosovskog zaštitnog korpusa (UKKZK). Do početka 2004., UKKZK je odgovarao Vladinom Direktoratu za civilnu zaštitu.
[15 ]UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12. siječnja 2005., str. 7; email poruka Stevena Saundersa, Voditelja Upravnog odjela za EOD, UKKZK, UNMIK, Priština, 18. travnja 2005.
[16 ]UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12. siječnja 2005., str. 6. Ranije je postojala zabrinutost zbog nedovoljne učinkovitosti i drugih pitanja u vezi s timovima KZK-a; obuku i superviziju vršio je HI. Vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 1209.
[17] UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12. siječnja 2005., str. 7; email poruka Stevena Saundersa, UKKZK UNMIK, Priština, 18. travnja 2005.
[18 ]UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12. siječnja 2005., str. 1.
[19 ]Email poruka Stevena Saundersa, UKKZK UNMIK, Priština, 18. travnja 2005.
[20] UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12. siječnja 2005., str. 11.
[21 ]UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12. siječnja 2005., str. 11; email poruka Stevena Saundersa, UKKZK UNMIK, 18. travnja 2005.
[22] Email poruka Stevena Saundersa, UKKZK UNMIK, 18. travnja 2005.
[23] UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12. siječnja 2005., str. 5; email poruka Stevena Saundersa, UKKZK UNMIK, Priština, 18. travnja 2005.
[24 ]SEEMACC, “Zapisnik 13. sastanka SEEMACC-a,” Tirana, 15. prosinca 2004., www.see-demining.org.
[25 ]Na područjima koja su klasificirana kao zadaci EOD-a na poziv nisu vršeni izvidi i ona nisu razminirana, ali su zabilježena u slučaju da pristignu izvještaji o NUS-u ili minama. To su područja obradive poljoprivredne zemlje koja se aktivno koriste, te stoga nije vjerojatno da sadrže neotkrivena NUS, ili se radi o gusto pošumljenim područjima uglavnom uz albansku granicu. Intervju sa Stevenom Saundersom, UNMIK, 14. ožujka 2004.
[26 ]UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12. siječnja 2005, str. 8; email poruka Stevena Saundersa, UKKZK UNMIK, 27. travnja 2004.
[27 ]UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12. siječnja 2005., str. 10 i aneks D: popis preostalih područja koja treba razminirati u 2005.
[28] Email poruka Stevena Saundersa, UKKZK UNMIK, 18. rujna 2005.
[29 ]Email poruka Stevena Saundersa, UKKZK UNMIK, Priština, 18. travnja 2005.
[30 ]“Minsko polje otkriveno u blizini kosovsko-makedonske granice,” Koha Ditore (dnevne novine), Priština, 10. travnja 2005., str. 8; “Minsko polje otkriveno blizu granice,” Lajm (dnevne novine), Priština, 11. travnja 2005., str. 7.
[31 ]UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12. siječnja 2005., str. 9-10.
[32 ]UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12. siječnja 2005., str. 9-10.
[33 ]Email poruka Matthewa Hovella, Desk Officer za Kavkaz i Balkan, HALO, 3. rujna 2004.
[34 ]Email poruka Guya Willoughbyja, direktora, HALO, 12. rujna 2005.
[35] Email poruka Stevena Saundersa, UKKZK UNMIK, Priština, 18. travnja 2005.
[36 ]Ove brojke uključuju i primjerke koje je pronašao i razminirao KFOR. UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK ,” 12. siječnja 2005., str. 10; vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 1213.
[37] Email poruka Stevena Saundersa, UKKZK UNMIK, Priština, 18. travnja 2005.
[38] UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12. siječnja 2005., str. 6.
[39 ]UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12. siječnja 2005., str. 7.
[40 ]UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12. siječnja 2005., str. 8.
[41 ]Email poruka Guya Willoughbyja, direktora, HALO, 12. rujna 2005. Ukupni iznosi pokazuju da ukupno razminirano 1,584.035 četvornih metara.
[42 ]Email poruka Matthewa Hovella, HALO, 3. rujna 2004.
[43 ]Email poruka Guya Willoughbyja, direktora, HALO, 12. rujna 2005.
[44 ]Email poruka Matthewa Hovella, HALO, 3. rujna 2004.; email poruka Guya Willoughbyja, direktora, HALO, 12. rujna 2005.
[45] UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12. siječnja 2005., str. 9.
[46 ]UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12. siječnja 2005., str. 2.
[47 ]UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12. siječnja 2005., str. 5 i aneks B.
[48 ]Razmjena email poruka sa Stevenom Saundersom, UKKZK UNMIK, Priština, 18. travnja 2005.
[49 ]UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EUS UKKZK-a, UNMIK,” 12 siječnja 2005., p. 3.
[50] Informacija dobivena od Zekije Muriqi, koordinator za informiranje/edukaciju o opasnostima od mina, Crveni križ Kosova, Priština, 29. travnja 2005.
[51 ]UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12. siječnja 2005., p. 3.
[52] Razmjena email poruka sa Stevenom Saundersom, UKKZK UNMIK, Priština, 18. travnja 2005.
[53] UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12. siječnja 2005., p. 4.
[54 ]Landmine Monitor Report 2004, str. 1211.
[55] Belgija, Izvještaj u skladu s člankom 7, Obrazac J, 27. travnja 2005.; email poruka Norberta Hacka, Ministra, Odjel za razoružanje, Kontrola naoružanja i neširenja oružja, Ministarstvo vanjskih poslova, 1. kolovoza 2005.; UNMIK je predložio da bi ti stručnjaci mogli privremeno biti dodijeljeni KFOR-u. Prosječni devizni tečaj za 2004.: 1 Euro = 1.2438 USD, korišten je u cijelom ovom izvještaju. US Federal Reserve, “Popis deviznih tečajeva (godišnji),” 3. siječnja 2005.
[56] Njemačka, Izvještaj u skladu s člankom 7, Obrazac J, 15. travnja 2005; email poruka Dirka Rolanda Haupta, Federal Foreign Office, Division 241, Njemačka, 25. srpnja 2005.
[57 ]Email poruka Andrewa Willsona, Odjel za pitanja sukoba i humanitarne poslove, DfID, 1. srpnja 2005; email Landmine Monitoru od Debbie Clements, Direktorat zajedničkih obveza, Ministarstvo obrane Ujedinjenog Kraljevstva, 10. kolovoza 2005. Prosječni devizni tečaj za 2004: 1 GBP = 1.8330 USD. US Federal Reserve, “Popis deviznih tečajeva (godišnji),” 3. siječnja 2005.
[58] Email poruka od Debbie Clements, Direktorat zajedničkih obveza, Ministarstvo obrane Ujedinjenog Kraljevstva, 10. kolovoza 2005. Izvješteno je da je HI u 2004. također dobio 275.500 GBP (504.992 USD) kroz Foreign and Commonwealth Office Ujedinjenog Kraljevstva – izvijestio Steven Saunders, šef Upravnog odjela EOD UKKZK-a, UNMIK, 14. ožujka 2004. Email poruka Johna Hare, HI, 2. travnja 2004.
[59 ]Email poruka Iztoka Hocevara, šefa Odjela za međunarodne odnose, ITF, 13. rujna 2005. Ovaj je iznos uključen u ukupni iznos sredstava koja su osigurali donatori.
[60] ITF, “Prilog Landmine Monitoru 2005,” email poruka od Iztok Hocevara, šefa Odjela za međunarodne odnose, ITF, 22. srpnja 2005.
[61 ]UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a UNMIK-a,” 12 siječnja 2005, str. 5 i aneks B.
[62] “Uklanjanje eksplozivnih ubojnih sredstava i razminiranje na Kosovu,” Priopćenje za javnost, UNMIK, 19. srpnja 2005. Za više pojedinosti, vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 1215-1216.
[63 ]Email poruka Stevena Saundersa, UKKZK UNMIK, Priština, 18. travnja 2005.
[64] UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. upravnog odjela za EOD UKKZK-a UNMIK-a,” 12 siječnja 2005, str. 5.
[65 ]Email poruka Bajrama Krasniqi, asistenta za javno informiranje, Upravni odjel za EOD, UKKZK, UNMIK, Priština, 6. srpnja 2005.
[66 ]Email poruka Stevena Saundersa, šefa Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK, 18. rujna 2005.; “Dvoje djece ubijeno u eksploziji mine u blizini mjesta Klina,” VIP News Agency (Kosovo), 11. srpnja 2005. Najprije je izvješteno da je eksploziju uzrokovala mina PMR-2; istraga KFOR-a je pokazala da se radio o ručnoj granati.
[67] Za više pojedinosti, vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 1216.
[68 ]Za više pojedinosti, see Landmine Monitor Report 2004, str. 1217-1219; vidi također HI, “Pomoć žrtvama mina u Jugoistočnoj Europi,” Brisel, rujan 2003.
[69 ]Email poruka Lirje Makolli, NOPC, Priština, 18. svibnja 2005.
[70] Email poruka Landmine Monitoru (HI) od Dr. Pascala Graniera, koordinatora programa politike za osobe s invaliditetom, HI, 7. srpnja 2004.
[71] Email poruka Landmine Monitoru (HI) od Dr. Pascala Graniera, HI, 7. srpnja 2004.
[72 ]ITF, “Godišnji izvještaj za 2004.,” str. 55.
[73 ]UNMIK, “Godišnji izvještaj za 2004. upravnog odjela za EOD UKKZK-a UNMIK-a,” 12 siječnja 2005, str. 4.
[74] Jesuit Refugee Service, “Godišnji izvještaj o žrtvama mina na Kosovu za 2004.,” Priština, prosinac 2004.; email poruka Fr. Stjepana Kusana S.J., regionalnog direktora, JRS, 18. svibnja 2005.
[75] Email poruka koju je Landmine Monitoru (HI) poslao Dr. Pascal Granier, koordinator programa politike za osobe s invaliditetom, HI, 7. srpnja 2004.
[76] Za više pojedinosti, vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 1219.
[77] Za više pojedinosti, vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 1219-1220.