Glavni događaji od svibnja 2004: U 2004., na Kosovu je
razminirano gotovo 4 četvorna kilometra zemlje u usporedbi s manje od
jednog četvornog kilometra razminiranog u 2003. U operacijama razminiranja
i drugim operacijama uništeno je 910 protupješačkih mina, 15
protutenkovskih mina, 772 zvončića kazetnih bombi i 2.554
neeksplodiranih ubojnih sredstava (NUS). Izvidi sumnjivih područja, te
nove informacije stanovništva i vlasti tijekom 2004.. doveli su do
otkrivanja novih područja zagađenih minama i NUS-om. U rujnu 2005.,
bilo je registrirano 36 opasnih područja i 53 zadatka uklanjanja
eksplozivnih ubojnih sredstava (EOD), u usporedbi sa 68 opasnih područja i
52 zadataka EOD krajem 2003.; ipak, i dalje se otkrivaju nova područja
zagađena minama i NUS-om. Donatori su 2004. osigurali sredstva od oko 1,58
milijun USD. U 2004. bilo je manje novih žrtava nego u 2003.
Dodatni podaci
Kosovo je pokrajina Srbije i Crne Gore (bivše Savezne Republike
Jugoslavije, SRJ), ali je većinsko stanovništvo albanske
nacionalnosti. Sukob između Jugoslavenskih oružanih snaga i
Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) dovela je do NATO-ovog bombardiranja
jugoslavenskih i srpskih snaga na Kosovu. Od lipnja 1999., pokrajina je pod
upravom Misije Ujedinjenih naroda na Kosovu (UNMIK). OVK je raspuštena u
rujnu 1999., ali pojavilo se nekoliko drugih oružanih skupina albanske
nacionalnosti. Situacija na Kosovu i dalje je nepostojana, te dolazi do
povremenog nasilja koje je uglavnom usmjereno protiv preostalog srpskog
manjinskog stanovništva. U ožujku 2004., između dvije
etničke zajednice u pokrajini izbili su sukobi, te se raširilo nasilje
i neredi.[1]
Uporaba
Tijekom 2004. i prvih šest mjeseci 2005., nije bilo registriranih
slučajeva uporabe mina na Kosovu unatoč nemirima koji i dalje traju.
Prema izvještajima, zadnji put su upotrijebljene 12. travnja 2003., kad su
navodno korištene protutenkovske mine da bi se oštetio
željeznički most u Lozistu, i kad su smrtno stradale tri osobe za koje
se sumnja da su postavile eksploziv.[2 ]Prethodnih godina, mine su korištene u napadima na preostalo srpsko
manjinsko stanovništvo na Kosovu i srpske vojne i policijske snage na
granici između pokrajine i južne Srbije.
Dana 22. ožujka 2004., UNMIK je izvijestio da je tijekom nereda, ulici
Vucitrina ostavljena mina.[3 ]Dana
25. svibnja 2004., lokalni stanovnik izvijestio je o pronalasku tajnog
spremišta oružja koje je sadržavalo 28 protutenkovskih raketa,
četiri granate i 15 detonatora za mine. UNMIK je izvijestio da je
spremište oružja “nedavno
zakopano.”[4 ]Posjedovanje
oružja kazneno je djelo za sve stanovnike Kosova osim onih koji imaju
odobrenje UNMIK-a, te su za prekršitelje predviđene kaznene
sankcije.[5 ]
Problem mina i NUS-a
U 2004., izvješteno je da su preostala područja na Kosovu uglavnom
zagađena neeksplodiranim ubojnim sredstvima (NUS), kao što su jedinice
kazetnih bombi (CBU) i granate, dok je opasnost od mina
ograničena.[6 ]Premda je
zagađenost minama značajno smanjena otkako su krajem 1999. počele
operacije razminiranja, i dalje se otkrivaju ranije nepoznata minirana
područja. Tijekom 2004., tijekom operacija izvida i razminiranja otkrivena
su barem tri velika minirana područja o kojima ne postoje nikakva
izvješća. Te se nove lokacije nalaze u udaljenim, planinskim i
često gusto pošumljenim područjima u blizini albansko-makedonske
granice.[7 ]
U srpnju 2005., UNMIK je izvijestio da postoje 44 opasna područja koja
treba razminirati, te daljnja 53 područja koja bi, iako su površinski
očišćena, mogla sadržavati opastnost ispod površine, te
je potrebno daljnje
čišćenje.[8 ]Krajem
2004., UNMIK je izvijestio da su potrebni izvidi za 52 zadatka uklanjanja
eksplozivnih ubojnih sredstava (EOD), i 14 navodno opasnih ili sumnjivih
područja koja treba provjeriti
izvidima.[9 ]UNMIK je konstatirao
da “će proteći još dosta vremena prije nego što
će se moći reći da je Kosovo potpuno ‘sigurno od
mina.’”[10 ]Mišljenje UNMIK-a je da i dalje postoji potreba da se angažiraju
međunarodne nevladine organizacija za čišćenje mina i NUS na
Kosovu.[11 ]
Kosovo je minama i NUS-om zagađeno prvenstveno 1999., te nekoliko
godina neposredno prije 1999., tijekom sukoba između Jugoslavenskih
oružanih snaga srpske nacionalnosti i Kosovara albanske nacionalnosti, te
tijekom NATO-vog bombardiranja kojim je taj sukob okončan.
Jugoslavenske oružane snage, uključujući vojsku (VJ),
specijalne policijske jedinice i paravojne jedinice upotrebljavale su uglavnom
protupješačke mine. Minska polja - barijere koja je postavila VJ
odgovorna su za 75-80 % mina na Kosovu; većina ih je označena i karte
su poslije predane UNMIK-u. Snage specijalne policije i paravojne snage bavile
su se postavljanjem minskih polja u blizini nastanjenih središta koja nisu
obilježena i upisana u zemljovide. OVK je uglavnom upotrebljavala
protutenkovske mine za miniranje putova kojima se kretala VJ, te je postavljala
minska polja oko obrambenih položaja, iako u značajno manjoj mjeri
nego VJ. Mine koje je postavljala OVK uglavnom nisu označene i upisane u
zemljovide. NATO-ovi zračni napadi od ožujka do lipnja 1999.
pridonijeli su zagađenju Kosova NUS-om, prvenstveno kao posljedica oko
20.000 kazetnog sub-streljiva koje nije eksplodiralo pri
udaru.[12]
U prosincu 2001., nakon velike operacije razminiranja koju je koordinirao
UN, UNMIK je izjavio da “su sva poznata minska polja i lokacije udara
kazetnog streljiva razminirana prema međunarodno prihvatljivim
standardima.”[13 ]
Koordinacija i planiranje protuminskog djelovanja
Ured koordinatora Kosovskog zaštitnog korpusa (UKKZK) odgovoran je za
protuminsko djelovanje i sva pitanja u vezi s uklanjanjem eksplozivnih ubojnih
sredstava (EOD), pod izravnim ovlastima Posebnog predstavnika glavnog tajnika
UN-a.[14 ]U odsutnosti nacionalnog
tijela za protuminsko djelovanje, Upravni odjel za EOD UKKZK-a preuzima tu
ulogu. Odjel je odgovoran za koordiniranje svih operativnih aktivnosti
razminiranja i izvida na Kosovu. U razdoblju 2004-2005., ove je aktivnosti
vršio Kosovski zaštitni korpus (KZK), Handicap International
(HI), tim All-Stars i projekt Phoenix, Zaklada HALO i Zaklada
Mines Awareness Trust (MAT). Svi su pirotehničari na Kosovu
osigurani, kroz lokalna osiguravajuća društva.
U 2004., prvi put od svojeg osnutka 2001., KZK je jedini dobio odgovornost
za lokacije operativnih zadataka, i njegovi su timovi radili neovisno, bez
ikakve supervizije čišćenja područja borbi i mjesta udara
kazetnih bombi, te razminiranja miniranih područja. U travnju 2005., KZK je
od KFORA preuzeo odgovornost za EOD na
poziv.[15 ]Upravni odjel za EOD
UKKZK-a izvijestio je da je KZK tijekom cijele 2004. dobro obavljao tu
dužnost, uz pomoć časnika koji je imenovan za vezu između
odjela, timova za EOD KZK-a i supervizora HI-a na lokacijama gdje su obavljani
zadaci.[16 ]U kolovozu 2004.,
projekt Phoenix HI-a preuzeo je savjetodavnu funkciju u odnosu na KZK,
umjesto svoje prijašnje uloge supervizora. Planirano je da HI nastavi
osiguravati međunarodno i lokalno osoblje za obuku i tehničko
savjetovanje do listopada 2005., sa sredstvima koje je osiguralo Ministarstvo
obrane Ujedinjenog Kraljevstva. Početkom 2005., osoblje projekta
Phoenix obučilo je timove KZK-a novim vještinama kao što
su razminiranje kuća i mina iznenađenja, kako bi ih pripremili da
preuzmu EOD od KFOR-a.[17]
Primarni ciljevi Upravnog odjela za EOD za 2004. bili su razminiranje
preostalih opasnih područja do razine EOD na poziv, izvidi i razminiranje
sumnjivih područja na osnovi informacija dobivenih od stanovništva,
Kosovske policijske službe i KFOR-a, te nastavak razvoja nacionalnih
kapaciteta (timova za EOD KZK-a) za otkrivanje i uklanjanje NUS-a i mina, kao i
nastavak edukacije o opasnostima od mina i javnog informiranja na razini
zajednice.[18 ]
Za 2005., Upravni odjel za EOD imao je sedam raspoloživih timova KZK-a
(svaki po 15 članova) za provođenje ručnog
čišćenja bojišta, razminiranje i EOD, sedam timova
organizacije HALO (po 10 članova svaki) od kojih šest radi na
čišćenju bojišta a jedan na razminiranju), plus 16 drugih
zaposlenika uključujući tim za tehnički izvid, jedan tim MAT-a od
10 osoba za tehničke izvide, 10 zaposlenika HI-a za obuku i savjetovanje
KZK-a, i HI-ov tim All-Stars za bojišta i
razminiranje.[19 ]Ipak, kad je
preuzeo EOD od KFOR-a, Odjel se brinuo da će se kapacitet za razminiranje
KZK-a smanjiti za oko 50 %, te da će sredstva dobivena od donatora biti
nedovoljna za sve projekte razminiranja, posebno ako se i dalje budu otkrivala
nova zagađena
područja.[20]
Tijekom 2004-2005., lokalno je osoblje nastavilo preuzimati radna mjesta u
Upravnom odjelu za EOD, uključujući kontrolu kvalitete, javno
informiranje i upozoravanje na opasnost od mina. Radno mjesto voditelja
kontrole kvalitete bilo je nepopunjeno do lipnja 2005. Na radnom mjestu
voditelja Uprave EOD-a i dalje je međunarodni djelatnik. Lokalno će
osoblje u potpunosti preuzeti radna mjesta na kojima su međunarodni
djelatnici kad Vlada zaduži određeno ministarstvo ili neko drugo
tijelo kao nacionalno tijelo za tu
djelatnost.[21 ]
Prije predaje razminiranog zemljišta, od UKKZK-a se zahtijeva da
provede aktivnosti za vezu sa zajednicom. Osoblje za vezu sa zajednicom iz
nevladinih organizacija ili timova KZK-a odgovornih za razminiranje
područja moraju se sastati s čelnim ljudima u selima, te ih potanko
izvijestiti o aktivnostima razminiranja. Čelnici sela tada potpisuju
izvještaj o završetku rada u ime zajednice potvrđujući da su
dobili relevantne
informacije.[22]
UKKZK je izvijestio da su prijašnji problemi sa Sustavom upravljanja
informacijama za protuminsko djelovanje (IMSMA) riješeni, i da je sustav
tijekom 2004. dobro funkcionirao. Nevladine organizacije i KFOR su od IMSMA
redovno dobivali ažurirane informacije; sustav je također koristio
KFOR pri izradi karata opasnih područja za svoje vojnike. Nakon obuke dva
člana KZK-a, Upravni odjel za EOD planirao je prenijeti odgovornost za
održavanje IMSMA na
KZK.[23]
Upravni odjel za EOD član je Koordinacijskog vijeća za
protuminsko djelovanje Jugoistočne Europe (SEEMAC). Na sastanku
održanom 15. prosinca 2004., predstavnik Odjela predložio je
uvođenje regionalnog programa razmjene među zemljama članicama
SEEMACC-a, kako bi centri za protuminsko djelovanje u regiji razmjenjivali
informacije i iskustvo.[24 ]
Izvidi i procjena
Tijekom 2004., Upravni odjel za EOD planirao je izvide svih neriješenih
područja za koja se sumnja da su zagađena minama ili NUS-om, kako bi
se potvrdile ili odbacile informacije o njihovoj zagađenosti. Kad je to
obavljeno, sva druga područja za koja više od godinu dana nije bilo
informacija o značajnoj opasnosti trebalo je prekategorizirati kao zadatke
EOD za KZK.[25 ]Izvidi poznatih
sumnjivih područja završeni su u 2004., ali otkriven je velik broj
prethodno nepoznatih opasnih područja koje treba dodati na popis za
razminiranje.
Krajem 2003., preostala područja zagađena minama i NUS-om na
Kosovu uključivala su 68 opasnih područja i 52 područja
prekategorizirana u zadatke EOD-a.[26 ]Na početku rada u 2005., ostalo je još 44 opasna područja
koja je trebalo razminirati, 52 zadatka EOD-a na poziv u kojima je trebalo
obaviti izvide, i 14 navodno opasnih ili sumnjivih područja gdje su bili
potrebni izvidi radi provjere.[27 ]U rujnu 2005., broj opasnih područja pao je na 36, izvidi su bili
potrebni u 53 zadatka EOD-a, i trebalo je obaviti izvide radi provjere na pet
navodno opasnih ili sumnjivih
područja.[28]
U jednom slučaju - u slučaju tjesnaca Dulje, izvid je završen
2004., i otkriveno je oko 650.000 četvornih metara koje je - samo u tom
području - treba razminirati.[29 ]U travnju 2005., lokalni mediji u Prištini izvijestili su o još
jednom prethodno nepoznatom minskom polju u blizini kosovsko-makedonske
granice.[30 ]Iako su mnoga od tih
novootkrivenih područja velika, UKKZK ih je klasificirao kao područja
niskog prioriteta zbog njihove udaljenosti; u 2005. potrebno ih je u
određenoj mjeri razminirati kako bi ih se reduciralo na zadatke EOD-a na
poziv.[31 ]
Tijekom cijele 2004., tim za tehnički izvid MAT-a nastavio je obavljati
izvide preostalih sumnjivih područja o kojima su od 2002. izvještavali
stanovnici i KFOR. U lipnju 2004., HALO je kapacitetima MAT-a pridodao tim za
izvide od šest članova. MAT je također vršio izvide svih
novih područja o kojima su stigle informacije tijekom godine kako bi
potvrdio ili odbacio informaciju o opasnosti. Ako je informacija
potvrđena, području bi bio dodijeljen određeni prioritet
razminiranja i bilo bi dodijeljeno KZK-u, HI-u ili HALO-u za razminiranje. U
2004., timovi za izvid obavili su 115 tehničkih izvida, od kojih je 55
potvrdilo informacije o opasnosti, u 51 slučaju utvrđeno je da ne
postoji značajna opasnost, a informacije o devet područja vraćene
su Upravnom odjelu za EOD kao netočne ili lažne obavijesti. Ako bi
tim za izvide MAT-a otkrio NUS ili mine, oni su također vršili
ograničeno
razminiranje.[32 ]
Tim za tehnički izvid zaklade HALO radio je na nekoliko zadanih
lokacija tijekom 2004. gdje je civilnom stanovništvu stradala stoka kao
rezultat eksplozija protutenkovskih i protupješačkih
mina.[33 ]U 2005., HALO je
izvršio tehnički izvid zadataka EOD-a na poziv, koja je registrirao
UKKZK, od kojih je se nekoliko pokazalo kao područja visokog humanitarnog
utjecaja. HALO procjenjuje da će u značajnom dijelu zadataka EOD-a na
poziv možda biti potrebno puno
razminiranje.[34 ]
Označavanje i ograđivanje novo-otkrivenih zagađenih
područja nastavljeno je tijekom 2004. Ipak, Upravni odjel za EOD
izvještava da, “U roku od nekoliko dana [ograde i znakovi] su
ukradeni, neki znakovi koji upozoravaju na mine ostanu, ali sve što
može biti ponovno upotrijebljeno, kao što su drveni imetalni
kolčići i bodljikava žica, odmah
nestane.”[35]
Uklanjanje mina i NUS-a
U 2004., razminirano je ukupno 3,942.580 četvornih metara zemlje, u
usporedbi s 800.000 četvornih metara u 2003.; ukupno 910
protupješačkih mina, 15 protutenkovskih mina, 772 jedinica kazetnih
bombi (CBU) i 2.554 NUS-a uništeno je razminiranjem i u drugim operacijama
tijekom godine.[36 ]U 2004., te u
2005., nijedan tim za razminiranje na Kosovu nije koristio strojeve i pse za
detekciju mina.[37]
KZK je odgovoran za razminiranje 1,537.642 četvornih metara tijekom
2004., a usredotočio se na ispod-površinsko razminiranje bivših
mjesta udara kazetnih bombi, čišćenje područja gdje su se
vodile borbe i razminiranje u područjima Grebnic, Riznic, Volujak, Zhub,
Stajk, Germija, Lukare, Nerodimja i Papaz. Pronašli su i uništili 216
protupješačkih mina, dvije protutenkovske mine, 408 CBU, 353 NUS-a i
52.942 metka za ručno vatreno
oružje.[38]
Timovi HI-a razminirali su 31.095 četvornih metara, te uklonili 84
protupješačke mine i dva CBU-a. Tim All-Stars HI-a imao je
zadaću očistiti područja gdje su se vodile borbe te razminirati
sumnjiva opasna područja u tjesnacu Dulje. Prije nego što je ugovor
tima istekao u prosincu 2004., razminirano je 16 od 20 opasnih područja, za
dva područja je ustanovljeno da su netočno prijavljena, a na jednom
području je obustavljen rad radi gustog snijega. Ipak, tijekom godine,
stanovništvo je izvijestilo o još osam drugih sumnjivih područja
u tjesnacu Dulje, na kojima je tim All-Stars izvršio izvid i
potvrdio da su opasna. Osoblje projekta Phoenix HI-a također je
vršilo razminiranje, te razminiralo devet mina (koje su uključene u
gore-navedeni total za HI).[39 ]
Timovi HALO-a razminirali su 1,898.735 četvornih metara tijekom 2004.,
i uništili 127 protupješačkih mina, tri protutenkovske mine, 131
CBU i šest NUS-a, prema UKKZK-u.[40 ]Ipak, HALO je izvijestio da su razminirali 1,538.735 četvornih metara
(733.310 četvornih metara ručnim razminiranjem i
površinskim/ispod-površinskim čišćenjem područja
gdje su se vodile borbe, i 805.725 četvornih metara
izvidima).[41 ]Nakon što je
ponovno počeo s operacijama razminiranja na Kosovu, 1. svibnja 2004., HALO
je završio 14 zadataka, često radeći u planinskim područjima
prekrivenim gustom vegetacijom i šumama. HALO je također radio na
prethodno nepoznatom miniranom području uzduž albanske granice, nakon
što ih je DanChurchAid obavijestio o tome da je locirao veliko,
prekogranično minsko polje tijekom svojeg rada u Albaniji. Prije nego
njihov posao preuzeo HALO, DanChurchAid je uklonio 215 protupješačkih
mina s lokacije unutar Kosova. HALO je na lokaciji radio dva mjeseca sve dok
snijeg nije zaustavio rad, uklonivši dodatnih 112 protupješačkih
mina. Iako se radi o udaljenom i planinskom području, klasificirano je kao
prioritetno područje za 2005. jer se ljeti koristi za ispašu stoke i
ovaca.[42 ]HALO navodi da vjeruje
da ima još mnogo takvih područja visokog humanitarnog prioriteta koja
treba razminirati; područja razminirana 2004. uključuju Molliq, gdje
je HALO odstranio sub-streljivo iz zemlji koja se obrađuje, na udaljenosti
od 50 metara od škole, i Pozhar, mjesto fatalne eksplozije sub-streljiva u
kojoj su 2001. smrtno stradala dva
tinejdžera.[43 ]
HALO radi diljem Kosova sa sedam timova za čišćenje
područja gdje su se vodile borbe i razminiranje i jednim timom za
tehničke izvide. HALO koristi kombinaciju velikih loop detektora i
metalnih lokatora Schonstadt za čišćenje područja
gdje su se vodile borbe, čime je omogućeno brzo
čišćenje velikih područja. Količina opasnih sredstava
koje je HALO uništio postupno se povećavala; u kolovozu 2005.,
uništeno je 185 eksplozivnih jedinica, što je najveći broj u
jednom mjesecu od svibnja 2004. Kosovski program organizacije HALO provodi
osoblje od 108 osoba; program provodi i njime upravlja lokalno osoblje, samo uz
privremene međunarodne
savjetnike/monitore.[44 ]
Tim za tehničke izvide MAT-a razminirao je 475,108 četvornih
metara; locirao je i uništio 260 protupješačkih mina, 170 CBU-a i
121 NUS-a. U kolovozu 2004., tim je izvršio izvid jednog područja u
regiji Koshare gdje su lokalni drvosječe slučajno aktivirali minu dok
su rušili stablo. Tim je locirao veliko, prethodno nepoznato minirano
područje, od barem devet redova rasprskavajućih
protupješačkih mina PMR-2 s poteznom žicom, s odskočnim
minama PMA-1 i PMA-3 razbacanim između redova i koncentriranim oko choke
points. Tim MAT-a uništio je više od 200 mina u ovom području
prije nego što je rad obustavljen u studenom 2004. zbog gustog
snijega.[45]
Osoblje za kontrolu kvalitete UKKZK-a svakodnevno je posjećivalo
lokacije na kojim su KZK i nevladine organizacije obavljale zadatke tijekom
cijele 2004. kako bi osigurali da se zadaci obavljaju na siguran i djelotvoran
način, i u skladu s Međunarodnim standardima protuminskog djelovanja
(IMAS), kao i smjernicama UKKZK-a.[46 ]Tijekom 2004. nije bilo izvještaja ni i o jednom ranjenom ili
stradalom
pirotehničaru.[47 ]
Edukacija o opasnostima od mina
U 2004., edukaciju o opasnostima od mina (u daljnjem tekstu: edukacija)
provodio je UKKZK i kosovski Ured Crvenog križa uz potporu
Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC). KZK i KFOR također
provode edukaciju u okviru svojih drugih dužnosti. Na Kosovu osnovne
poruke glase: “Ne diraj ništa sumnjivo!” i “Obavijesti
KZK, KFOR ili policiju o sumnjivim
predmetima.”[48 ]
Upravni odjel za EOD UKKZK-a koordinira sve aktivnosti edukacije na Kosovu.
Asistent Odjela za edukaciju ide u terenske posjete zajednicama i pojedincima
nakon što primi obavijest o nekom incidentu kako bi izvršio edukaciju.
Asistent je također zadužen za mjesečno informiranje o edukaciji
i sigurnosti novog osoblja UNMIK-a što je dio procesa njihovog inicijalnog
uvođenja u rad. Edukaciju također dobivaju i članovi drugih
međunarodnih organizacija koje djeluju na Kosovu. Tijekom 2004.,
održavali su se mjesečni koordinacijski sastanci svih koji se bave
protuminskim djelovanjem i edukacijom na Kosovu, uključujući asistenta
za edukaciju, Crveni križ Kosova, KFOR, KZK, Zavod za javno zdravstvo,
Ministarstvo obrazovanja, znanosti i tehnologije, HI, MAT i
HALO.[49 ]
Crveni križ Kosova je tijekom 2004. proveo kampanju edukacije
širom Kosova namijenjenu djeci u osnovnim školama. Ukupno 21.899
osoba (21.129 djece i 770 odraslih) pohađali su predavanja u organizaciji
Crvenog križa. Osoblje Crvenog križa koje vodi edukaciju osposobio je
ICRC tijekom trodnevnog seminara za osposobljavanje održanog u 2004.
Kampanja edukacije namijenjena je djeci od 12–16 godina,
poljoprivrednicima i volonterima Crvenog križa. Prosječna
veličina skupina za edukaciju jest između 25 i 30
osoba.[50]
Početkom 2004. završena je obuka timova KZK-a koji će
vršiti edukaciju, s tim da svaki od šest protektorata KZK-a ima barem
jedan tim koji redovno posjećuje škole, te vrši edukaciju.
Timovi za EOD KZK-a također imaju po jednog člana u svakom timu koji
je osposobljen za pružanje edukacije kako bi se na lokacijama na kojima se
vrše zadaci osigurala izravna veza sa zajednicom, odnosno
stanovništvom.[51 ]Prema
izvještajima, sve aktivnosti edukacije u skladu su s Međunarodnim
standardima protuminskog
djelovanja.[52]
Analiza Upravnog odjela za EOD UKKZK-a pokazuje da su najpopularnije i
najučinkovitije metode širenja poruka o opasnostima od mina –
putem tiskanih medija, televizije i radija. Radeći s asistentom za
edukaciju, asistent Odjela za pomoć žrtvama i javno informiranje
započeo je 2004. medijsku kampanju širenja poruka o sigurnosti.
Oglasi veličine pola novinske stranice objavljivani su u tri najpopularnija
dnevna lista na Kosovu – nekoliko dana svakog tjedna svaka tri mjeseca.
Oglasi su sadržavali slike NUS-a i mina, te poruku na albanskom, srpskom i
engleskom o tome što ljudi trebaju učiniti ako vide NUS ili mine, i
koga o tome obavijestiti.
U 2004., također su emitirane radijske poruke tijekom cijelog dana na
više od 20 radio stanica. Na tri najpopularnija TV kanala na Kosovu
prikazivan je TV spot šest puta dnevno tijekom jednog mjeseca. Tiskano je
ukupno 7.000 plakata s porukama o opasnostima od mina, te drugim obavijestima za
javnost namijenjenim uglavnom školama, te dostupnim svim organizacijama
koje ih zatraže. KFOR je pomogao u tiskanju 83.000 školskih
bilježnica i 20.000 mapa s porukama o opasnostima od mina i drugim
obavijestima za javnost, koje su KFOR, KZK i Crveni križ dijelili
školama i skupinama mladih tijekom
2005.[53]
Premda je broj nesreća uzrokovanih minama i NUS-om i broj žrtava
tih nesreća nastavio opadati tijekom 2004., UKKZK smatra da je potrebno
nastaviti edukaciju kako bi taj broj bio još manji. Nekoliko nesreća u
2004. bile su posljedica diranja NUS-a ili kazetnog streljiva (vidi dolje
Žrtve mina i NUS-a).
Financiranje i pomoć
Tri su zemlje izvijestile da su osigurale približno 1,578.059 USD za
protuminsko djelovanje na Kosovu u 2004., u usporedbi s 2,187.741 USD u
2003.[54 ]U 2004. donatori su
bili:
Belgija: 150.000 Eura (186.570 USD) u osoblju (tri stručnjaka za
EOD);[55]
Njemačka: 285.357 Eura (354.927 USD) HI-u za razminiranje u
području tjesnaca
Dulje;[56]
Ujedinjeno Kraljevstvo: 565.500 GBP (1,036.562 USD) – odnosno 290.000
GBP (531.570 USD) organizaciji HALO za integrirano razminiranje kroz Odjel za
međunarodni razvoj (Department for International Development
(DfID)),[57 ]i 275.500 GBP (504.992
USD) projektu Phoenix
HI-a.[58]
U 2004., UNMIK je od američkih fondova dobio 11.000 USD kroz
Međunarodnu zakladu za razminiranje i pomoć minskim žrtvama (ITF)
za edukaciju na Kosovu.[59 ]Od
ITF-ove donacije od 1,248.677 USD Srbiji i Crnoj Gori u 2004., pretpostavlja se
da je 46.569 USD usmjereno za edukaciju na
Kosovu.[60]
Žrtve mina i NUS-a
U 2004., izviješteno je o 14 novih žrtava u 11 nesreća
uzrokovanih minama, NUS-om i CBU na Kosovu. Jedan 12-godišnji dječak
smrtno je stradao, a 13 osoba je ranjeno; sedmoro ranjenih je bilo mlađe od
18 godina, uključujući i četverogodišnju djevojčicu i
osmogodišnjeg dječaka koji su ranjeni u istoj eksploziji mine u
tjesnacu Dulje. Sedam nesreća je uzrokovano NUS-om, dvije minama, a dvije
CBU-om; šest nesreća uzrokovanih NUS-om i jedna uzrokovana CBU-om bile
su posljedica diranja.[61 ]To je
smanjenje u usporedbi s 19 civilnih žrtava nesreća uzrokovanih minama,
NUS-om i CBU-om (troje smrtno stradalih i 16 ranjenih) koje je UKKZK registrirao
u 2003.[62]
Prema izvještajima, tijekom operacija razminiranja u 2004. nije bilo
žrtava.
Zavod za javno zdravstvo odgovoran je za istragu i registriranje svih
nesreća na Kosovu koje su uzrokovane minama, NUS-om i CBU-om. Zavod tijesno
surađuje s Upravnim odjelom za EOD i redovno s njim razmjenjuje
informacije.[63 ]Nakon svake
obavijesti o nesreći, djelatnik Zavoda i asistent za pomoć
žrtvama i javno informiranje ili edukaciju o opasnostima od mina Upravnog
odjela za EOD razgovara s preživjelom žrtvom ili članovima
njezine obitelji.[64]
I u 2005. izvješteno je o novim žrtvama. Četiri su osobe
ranjene minama i NUS-om u prvih šest
mjeseci.[65 ]U srpnju, dvoje je
djece smrtno stradalo, a troje je ranjeno dok su dirali granatu; jedno od
ranjene djece poslije je umrlo. Mjesto nesreće nije bilo u poznatom
minskom polju.[66 ]
Od lipnja 1999. do prosinca 2002., UNMIK je zabilježio ukupno 472
civilne žrtve mina, NUS-a i kazetnog streljiva, uključujući 100
osoba koje su smrtno stradale i 372
ranjenih.[67]
Pomoć žrtvama koje su preživjele nesreće
Na Kosovu - širom regije - postoji rasprostranjena mreža
medicinske pomoći, ali standardi ustanova uvelike se razlikuju.
Sveučilišna bolnica Qendra u Prištini jedina je bolnica
osposobljena za slučajeve zbrinjavanje ozbiljnih trauma. Jedinice KFOR-a
osiguravaju evakuaciju kao i hitnu medicinsku
pomoć.[68 ]
Nacionalni orto-protetski centar bolnice Qendra (NOPC) u Prištini
jedina je institucija na Kosovu koja proizvodi i postavlja proteze za donje
udove. Na Kosovu se ne proizvode proteze za gornje udove. U 2004., u centru je
zbrinuta 2.351 osoba, uključujući 20 žrtava koje su
preživjele minske nesreće. Centar je također proizveo 145
proteza (i popravio 94), 771 ortozu i 619 ortopedskih
cipela.[69 ]Potpunu odgovornost za
NOPC, HI je predao Ministarstvu zdravstva u svibnju 2004. Premda više ne
osigurava materijalnu pomoć, HI i dalje osigurava druge vidove potpore, te
pruža savjete za upravljanje centrom. Također, HI i dalje financira
osposobljavanje dva tehničara-stručnjaka u Francuskoj koji su trebali
diplomirati u lipnju 2005. Dodatnih šest tehničara pohađali su
obuku na svojim radnim mjestima na Kosovu i diplomirali su u travnju
2004.[70]
Ustanove za fizičku rehabilitaciju navodno su vrlo siromašne, te
postoji vrlo ograničen kapacitet za pružanje radne terapije ili
uopće ne postoji. Prema HI-u, potrebno je oko 600 fizioterapeuta kako bi
se zadovoljile potrebe regije. HI je osigurao pomoć za osnivanje
trogodišnjeg studija fizioterapije na Sveučilištu u
Prištini. Program su također poduprli Europska agencija za obnovu, HI,
Queen’s University i Crveni križ Francuske. U 2004., na
studij se upisalo 85
studenata.[71]
Žrtve koje su preživjele nesreće uzrokovane minama i NUS-om
također primaju pomoć kroz ITF na slovenskom Zavodu za rehabilitaciju
u Ljubljani, gdje postoji specijalistički odjel za rehabilitaciju
žrtava koje su preživjele minske nesreće. U 2004., u tom su
Zavodu na rehabilitaciji bile dvije žrtve mina s Kosova
.[72 ]
Asistent za pomoć žrtvama i javno informiranje Upravnog odjela za
EOD UKKZK-a provjerava primaju li minske žrtve potrebnu skrb i pomoć.
U studenom 2004., asistent je pratio skupinu veterana OVK-a koji su
preživjeli minske nesreće na putovanju u Sloveniju gdje im je trebala
biti pružena dopunska pomoć u vezi s njihovim umjetnim udovima. Put
je financirala kosovska
Vlada.[73 ]
HandiKos, lokalna nevladina organizacija za pomoć osobama s
invaliditetom, koja ima urede u 25 općina i 10 društvenih domova
širom Kosova, pruža fizičku rehabilitaciju, psihosocijalnu
pomoć, stručno osposobljavanje i materijalnu pomoć svim osobama s
invaliditetom, uključujući žrtve minskih nesreća.
Organizacija The Jesuit Refugee Service (JRS) nastavlja raditi s
mladima – žrtvama minskih nesreća na Kosovu. U 2004., njihov je
program osigurao liječničku pomoć, materijale, te psihosocijalnu
i pravnu pomoć za 78 minskih žrtava, uključujući četiri
posjete novim žrtvama, te pomoć za osiguravanje 80 proteza i sedam
drugih ortopedskih pomagala. JRS je konstatirao da je jedna od najvećih
teškoća s kojom su suočene neke minske žrtve na Kosovu
nepostojanje proizvodnje proteza za gornje udove i protetskih pomagala za
oči. U lipnju 2004., JRS je organizirao desetodnevni ljetni kamp za 21
mladih koji su preživjeli minske nesreće. Dva irska studenta
također su sudjelovali u radu kampa, snimili su o programu dokumentarni
film koji je prikazan na međunarodnom filmskom festivalu u Dublinu u
listopadu 2004. JRS je nastavio sa svojim programom tijekom 2005., ali sa
smanjenim obujmom aktivnosti zbog reduciranih financijskih
sredstava.[74]
U srpnju 2004., na Kosovu je postojao 31 centar za socijalnu skrb i
šest podružnica s oko 520 djelatnika i sedam
psihologa.[75]
Postoji osam centara za strukovnu izobrazbu koje podupire Ministarstvo rada
i socijalne skrbi – nalaze se u sljedećim gradovima: Priština,
Ferizaj, Gjilan, Gllogovc, Mitrovica, Peja, Podujevo i Prizren. Ipak, ti se
centri ne bave posebno osobama s invaliditetom. NVO HandiKos surađuje s
ministarstvom u nekim područjima, a centar za strukovnu izobrazbu u
Prištini smješten je u prostorijama HandiKosa. Druge organizacije
koje pružaju strukovno osposobljavanje za osobe s invaliditetom su Oxfam,
Jesuit Refugee Service i World
Vision.[76]
Kosovski zakon osigurava da sve osobe koje su pretrpjele povrede između
studenog 1998. i lipnja 1999., uključujući minske žrtve, primaju
malu mjesečnu pomoć. Ipak, zakon ne predviđa nikakvu pomoć
za osobe koje su stradale u nesrećama uzrokovanim minama, NUS-om ili CBU-om
nakon tog razdoblja.
U siječnju 2004., parlament je odobrio novi zakon o mirovinskoj shemi
za osobe s invaliditetom. Općenito, ipak, izdvajanja za socijalno
osiguranje na Kosovu nisu adekvatna primjerenom životnom standardu. Novim
je zakonom reorganizirana medicinska procjena osoba s invaliditetom kako bi se
uskladili kriteriji prethodnih shema.
U lipnju 2004., Cjelovita okvirna politika za osobe s invaliditetom još
nije bila službeno prihvaćena.
[1]Vidi Landmine Monitor Report
2004 (Izvještaj Landmine Monitora za 2004.), str. 1207. [2 ]Albanska narodna vojska kasnije
je preuzela odgovornost. Dokazima dobivenim DNK analizom incident je povezan s
Kosovskim zaštitnim korpusom (KZK) i tri visoka zapovjednika KZK-a
smijenjeni su sa svojih položaja. Vidi, “Izvještaj glavnog
tajnika o Misiji prijelazne administracije UN-a na Kosovu,” Vijeće
sigurnosti UN-a, S/2003/675, 26. lipnja 2003., i “Mjesečni
izvještaj UN-u o operacijama KFOR-a, 1-30. lipnja 2003.,” Vijeće
sigurnosti UN-a, 1. lipnja 2003. [3 ]Dnevni izvještaj za tisak
policije UNMIK-a, Priština, 24. ožujka 2004., www.unmikonline.org. [4 ]Jim Moran, KFOR, Misija UN-a na
Kosovu (UNMIK) Konferencija za tisak, 2. lipnja 2004., www.unmikonline.org [5 ]Vidi Izvještaj Landmine
Monitora za 2002., str. 822. [6 ]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12.
siječnja 2005., str. 2. [7 ]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12.
siječnja 2005., str. 9–10. [8 ]“Uklanjanje eksplozivnih
ubojnih sredstava i razminiranje na Kosovu,” Priopćenje za javnost,
UNMIK, 19. srpnja 2005. [9 ]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12.
siječnja 2005., str. 10. Za usporedbu sa stupnjem preostale
zagađenosti prilikom primopredaje u prosincu 2001., vidi Landmine
Monitor Report 2004, str. 1213. [10 ]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12.
siječnja 2005., str. 10. [11 ]“Uklanjanje
eksplozivnih ubojnih sredstava i razminiranje na Kosovu,” Priopćenje
za javnost, UNMIK, 19. srpnja 2005. [12]Vidi Landmine Monitor
Report 2000, str. 875–880; Landmine Monitor Report 2002, str.
823–824. [13 ]Vidi Landmine Monitor
Report 2002, str. 823. [14 ]Kad je UN-ov koordinacijski
centar za protuminsko djelovanje zatvoren u prosincu 2001., odgovornost je
preuzeo Odjel Kosovske Vlade za civilnu sigurnost i pripreme za slučaj
krize. Provedba protuminskog djelovanja i EOD-a dodijeljena je Kosovskom
zaštitnom korpusu (KZK), formiranom iz raspuštene OVK. Odjel je u
studenom 2002. preimenovan u Ured koordinatora Kosovskog zaštitnog korpusa
(UKKZK). Do početka 2004., UKKZK je odgovarao Vladinom Direktoratu za
civilnu zaštitu. [15 ]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12.
siječnja 2005., str. 7; email poruka Stevena Saundersa, Voditelja Upravnog
odjela za EOD, UKKZK, UNMIK, Priština, 18. travnja 2005. [16 ]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12.
siječnja 2005., str. 6. Ranije je postojala zabrinutost zbog nedovoljne
učinkovitosti i drugih pitanja u vezi s timovima KZK-a; obuku i superviziju
vršio je HI. Vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 1209. [17]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12.
siječnja 2005., str. 7; email poruka Stevena Saundersa, UKKZK UNMIK,
Priština, 18. travnja 2005. [18 ]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12.
siječnja 2005., str. 1. [19 ]Email poruka Stevena
Saundersa, UKKZK UNMIK, Priština, 18. travnja 2005. [20]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12.
siječnja 2005., str. 11. [21 ]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12.
siječnja 2005., str. 11; email poruka Stevena Saundersa, UKKZK UNMIK, 18.
travnja 2005. [22]Email poruka Stevena
Saundersa, UKKZK UNMIK, 18. travnja 2005. [23]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12.
siječnja 2005., str. 5; email poruka Stevena Saundersa, UKKZK UNMIK,
Priština, 18. travnja 2005. [24 ]SEEMACC, “Zapisnik 13.
sastanka SEEMACC-a,” Tirana, 15. prosinca 2004., www.see-demining.org. [25 ]Na područjima koja su
klasificirana kao zadaci EOD-a na poziv nisu vršeni izvidi i ona nisu
razminirana, ali su zabilježena u slučaju da pristignu izvještaji
o NUS-u ili minama. To su područja obradive poljoprivredne zemlje koja se
aktivno koriste, te stoga nije vjerojatno da sadrže neotkrivena NUS, ili
se radi o gusto pošumljenim područjima uglavnom uz albansku granicu.
Intervju sa Stevenom Saundersom, UNMIK, 14. ožujka 2004. [26 ]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12.
siječnja 2005, str. 8; email poruka Stevena Saundersa, UKKZK UNMIK, 27.
travnja 2004. [27 ]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12.
siječnja 2005., str. 10 i aneks D: popis preostalih područja koja
treba razminirati u 2005. [28]Email poruka Stevena
Saundersa, UKKZK UNMIK, 18. rujna 2005. [29 ]Email poruka Stevena
Saundersa, UKKZK UNMIK, Priština, 18. travnja 2005. [30 ]“Minsko polje
otkriveno u blizini kosovsko-makedonske granice,” Koha Ditore
(dnevne novine), Priština, 10. travnja 2005., str. 8; “Minsko
polje otkriveno blizu granice,” Lajm (dnevne novine),
Priština, 11. travnja 2005., str. 7. [31 ]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12.
siječnja 2005., str. 9-10. [32 ]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12.
siječnja 2005., str. 9-10. [33 ]Email poruka Matthewa
Hovella, Desk Officer za Kavkaz i Balkan, HALO, 3. rujna 2004. [34 ]Email poruka Guya
Willoughbyja, direktora, HALO, 12. rujna 2005. [35]Email poruka Stevena
Saundersa, UKKZK UNMIK, Priština, 18. travnja 2005. [36 ]Ove brojke uključuju i
primjerke koje je pronašao i razminirao KFOR. UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK ,” 12.
siječnja 2005., str. 10; vidi Landmine Monitor Report 2004, str.
1213. [37]Email poruka Stevena
Saundersa, UKKZK UNMIK, Priština, 18. travnja 2005. [38]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12.
siječnja 2005., str. 6. [39 ]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12.
siječnja 2005., str. 7. [40 ]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12.
siječnja 2005., str. 8. [41 ]Email poruka Guya
Willoughbyja, direktora, HALO, 12. rujna 2005. Ukupni iznosi pokazuju da ukupno
razminirano 1,584.035 četvornih metara. [42 ]Email poruka Matthewa
Hovella, HALO, 3. rujna 2004. [43 ]Email poruka Guya
Willoughbyja, direktora, HALO, 12. rujna 2005. [44 ]Email poruka Matthewa
Hovella, HALO, 3. rujna 2004.; email poruka Guya Willoughbyja, direktora, HALO,
12. rujna 2005. [45]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12.
siječnja 2005., str. 9. [46 ]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12.
siječnja 2005., str. 2. [47 ]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12.
siječnja 2005., str. 5 i aneks B. [48 ]Razmjena email poruka sa
Stevenom Saundersom, UKKZK UNMIK, Priština, 18. travnja 2005. [49 ]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EUS UKKZK-a, UNMIK,” 12
siječnja 2005., p. 3. [50]Informacija dobivena od
Zekije Muriqi, koordinator za informiranje/edukaciju o opasnostima od mina,
Crveni križ Kosova, Priština, 29. travnja 2005. [51 ]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12.
siječnja 2005., p. 3. [52]Razmjena email poruka sa
Stevenom Saundersom, UKKZK UNMIK, Priština, 18. travnja 2005. [53]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK,” 12.
siječnja 2005., p. 4. [54 ]Landmine Monitor Report
2004, str. 1211. [55]Belgija, Izvještaj u
skladu s člankom 7, Obrazac J, 27. travnja 2005.; email poruka Norberta
Hacka, Ministra, Odjel za razoružanje, Kontrola naoružanja i
neširenja oružja, Ministarstvo vanjskih poslova, 1. kolovoza 2005.;
UNMIK je predložio da bi ti stručnjaci mogli privremeno biti
dodijeljeni KFOR-u. Prosječni devizni tečaj za 2004.: 1 Euro = 1.2438
USD, korišten je u cijelom ovom izvještaju. US Federal
Reserve, “Popis deviznih tečajeva (godišnji),” 3.
siječnja 2005. [56]Njemačka,
Izvještaj u skladu s člankom 7, Obrazac J, 15. travnja 2005; email
poruka Dirka Rolanda Haupta, Federal Foreign Office, Division 241,
Njemačka, 25. srpnja 2005. [57 ]Email poruka Andrewa
Willsona, Odjel za pitanja sukoba i humanitarne poslove, DfID, 1. srpnja 2005;
email Landmine Monitoru od Debbie Clements, Direktorat zajedničkih obveza,
Ministarstvo obrane Ujedinjenog Kraljevstva, 10. kolovoza 2005. Prosječni
devizni tečaj za 2004: 1 GBP = 1.8330 USD. US Federal Reserve,
“Popis deviznih tečajeva (godišnji),” 3. siječnja
2005. [58]Email poruka od Debbie
Clements, Direktorat zajedničkih obveza, Ministarstvo obrane Ujedinjenog
Kraljevstva, 10. kolovoza 2005. Izvješteno je da je HI u 2004.
također dobio 275.500 GBP (504.992 USD) kroz Foreign and Commonwealth
Office Ujedinjenog Kraljevstva – izvijestio Steven Saunders, šef
Upravnog odjela EOD UKKZK-a, UNMIK, 14. ožujka 2004. Email poruka Johna
Hare, HI, 2. travnja 2004. [59 ]Email
poruka Iztoka Hocevara, šefa Odjela za međunarodne odnose, ITF, 13.
rujna 2005. Ovaj je iznos uključen u ukupni iznos sredstava koja su
osigurali donatori. [60]ITF, “Prilog
Landmine Monitoru 2005,” email poruka od Iztok Hocevara, šefa
Odjela za međunarodne odnose, ITF, 22. srpnja 2005. [61 ]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. Upravnog odjela za EOD UKKZK-a UNMIK-a,” 12
siječnja 2005, str. 5 i aneks B. [62]“Uklanjanje
eksplozivnih ubojnih sredstava i razminiranje na Kosovu,” Priopćenje
za javnost, UNMIK, 19. srpnja 2005. Za više pojedinosti, vidi Landmine
Monitor Report 2004, str. 1215-1216. [63 ]Email poruka Stevena
Saundersa, UKKZK UNMIK, Priština, 18. travnja 2005. [64]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. upravnog odjela za EOD UKKZK-a UNMIK-a,” 12
siječnja 2005, str. 5. [65 ]Email poruka Bajrama
Krasniqi, asistenta za javno informiranje, Upravni odjel za EOD, UKKZK, UNMIK,
Priština, 6. srpnja 2005. [66 ]Email poruka Stevena
Saundersa, šefa Upravnog odjela za EOD UKKZK-a, UNMIK, 18. rujna 2005.;
“Dvoje djece ubijeno u eksploziji mine u blizini mjesta Klina,”
VIP News Agency (Kosovo), 11. srpnja 2005. Najprije je izvješteno
da je eksploziju uzrokovala mina PMR-2; istraga KFOR-a je pokazala da se radio o
ručnoj granati. [67]Za više pojedinosti,
vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 1216. [68 ]Za više pojedinosti,
see Landmine Monitor Report 2004, str. 1217-1219; vidi također HI,
“Pomoć žrtvama mina u Jugoistočnoj Europi,” Brisel,
rujan 2003. [69 ]Email poruka Lirje Makolli,
NOPC, Priština, 18. svibnja 2005. [70]Email poruka Landmine
Monitoru (HI) od Dr. Pascala Graniera, koordinatora programa politike za osobe s
invaliditetom, HI, 7. srpnja 2004. [71]Email poruka Landmine
Monitoru (HI) od Dr. Pascala Graniera, HI, 7. srpnja 2004. [72 ]ITF, “Godišnji
izvještaj za 2004.,” str. 55. [73 ]UNMIK, “Godišnji
izvještaj za 2004. upravnog odjela za EOD UKKZK-a UNMIK-a,” 12
siječnja 2005, str. 4. [74]Jesuit Refugee Service,
“Godišnji izvještaj o žrtvama mina na Kosovu za
2004.,” Priština, prosinac 2004.; email poruka Fr. Stjepana Kusana
S.J., regionalnog direktora, JRS, 18. svibnja 2005. [75]Email poruka koju je
Landmine Monitoru (HI) poslao Dr. Pascal Granier, koordinator programa politike
za osobe s invaliditetom, HI, 7. srpnja 2004. [76]Za više pojedinosti,
vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 1219. [77]Za više pojedinosti,
vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 1219-1220.