Table of Contents

Country Reports

LM Report 2005

Makedonija

Ključna postignuća od svibnja 2004: Makedonija se pridružila Izmijenjenom protokolu II Konvencije o konvencionalnom naoružanju 31. svibnja 2005. U 2004. godini nisu provođene aktivnosti izviđanja, a detaljni izvještaj o aktivnostima razminiranja u 2004. godini nije dostupan. Međunarodno financiranje protuminskog djelovanja nastavljeno je u 2004. godini, ali na smanjenoj razini, a donatori su isticali potrebu za većim uključenjem države u rješavanje problema mina i NUS-a. U siječnju 2005. nadležnost za protuminsko djelovanje dodijeljena je novoj upravi. Nije bilo potvrđenih izvješća o žrtvama mina ili NUS-a tijekom 2004. godine. Međutim, nijedna nacionalna agencija ne provodi sveobuhvatnu evidenciju o nesrećama uzrokovanim minama i NUS-om.

Politika zabrane mina

Makedonija je pristupila Konvenciji o zabrani mina 9. rujna 1998. i postala je zemlja članica 1. ožujka 1999. Nisu poduzete posebne administrativne ili zakonodavne mjere za provedbu konvencije. Makedonija je izvijestila da postojeći kazneni zakon^[1] pokriva zabranjene aktivnosti. Kazne za kršenje Zakona o proizvodnji i trgovini naoružanjem i vojnom opremom mogu uključivati novčanu kaznu u iznosu od 30.000 MKD do 300.000 MKD (otprilike 6.300 USD), te zabranu obavljanja povezanih aktivnosti za razdoblje od šest mjeseci do tri godine.^[2]

Do rujna 2005. Makedonija nije predala godišnje izvješće o transparentnosti po Članku 7, koji je trebala predati 30. travnja 2005. Predana su četiri prethodna izvješća o transparentnosti, a posljednji je predan 30. travnja 2004.^[3]

22. listopada 2004. Makedonija je uvela rezoluciju Opće skupštine UN-a 59/59 o održavanju međunarodne suradnje – dobrosusjedski odnosi, stabilnost i razvoj u jugoistočnoj Europi. Članak 15 rezolucije “uočava ozbiljnost problema protupješačkih mina i eksplozivnih ostataka rata u nekim dijelovima jugoistočne Europe, u ovom kontekstu pozdravlja nastojanja zemalja u regiji i međunarodne zajednice u protuminskom djelovanju, te potiče zemlje da se pridruže i pomognu u tim nastojanjima”. Rezoluciju je Opća skupština usvojila bez glasovanja u prosincu 2004.^[4]

Fuad Hasanović, zamjenik ministra vanjskih poslova, predvodio je makedonsko izaslanstvo na Prvoj preglednoj konferenciji u Nairobiju krajem studenog i početkom prosinca 2004. Istaknuo je dva “izuzetno važna” problema: daljnju pomoć žrtvama i ostvarenje ciljeva UN-ovog “Milenijskog razvoja”, koje sprečava postojanje mina.^[5] Na toj je konferenciji Makedonija sudjelovala u zajedničkom prijedlogu stvaranja regije bez mina u jugoistočnoj Europi do 2009. godine.^[6]

Makedonija je također bila nazočna na sastancima Stalnog odbora u Ženevi u lipnju 2005., gdje je imala prezentaciju o protuminskom djelovanju. Makedonija se nije uključila u opširne rasprave koje su zemlje članice vodile o pitanjima tumačenja i provedbe vezanim uz Članke 1, 2 i 3. Stoga nije druge upoznala sa svojim stavovima o pitanjima vezanim uz zajedničke vojne operacije sa zemljama koje nisu članice, protuoklopnim minama s osjetljivim upaljačima ili uređajima za onemogućavanje razminiranja, te o dopuštenom broju mina zadržanom za obuku.

Makedonija je zemlja članica Konvencije o konvencionalnom naoružanju i pridružila se Izmijenjenom protokolu II 31. svibnja 2005. Kao promatrač sudjelovala je na Šestom godišnjem sastanku zemalja članica u Ženevi u studenom 2004.

Proizvodnja, prijenos, stvaranje zaliha i uništavanje

Makedonija nikad nije proizvodila ni izvozila protupješačke mine. Neki od pogona za proizvodnju mina bivše Jugoslavije bili su smješteni u Makedoniji, ali vlada tvrdi da je proizvodnja prestala.^[7] U svim izvješćima Makedonije po Članku 7 stoji : « nemamo što izvijestiti » vezano uz status prenamjene ili zatvaranja bivših proizvodnih pogona. Makedonija je dovršila uništavanje 38.921 uskladištene protupješačke mine 20. veljače 2003. u nazočnosti pozvanih promatrača, malo prije roka zadanog konvencijom od 1. ožujka 2003.

U izvješćima po Članku 7 predanim u svibnju 1999. i lipnju 2002., Makedonija je izvijestila da će zadržati 50 mina u svrhu istraživanja i obuke. Međutim, Ministarstvo vanjskih poslova obavijestilo je Landmine Monitor u lipnju 2002. da je količina zadržanih mina povećana na 4.000.^[8] Nije dano objašnjenje o povećanoj količini. Brojka od 4.000 mina navedena je u izvješćima Makedonije po Članku 7 iz veljače 2003. i travnja 2004. i uključuje sljedeće mine: PMA-1 (1.400), PMA-2 (600) i PMR-2A (2.000).^[9]

Budući da se broj zadržanih mina nije promijenio, čini se da od lipnja 2002. do travnja 2004. nije utrošena (aktivirana) nijedna mina. Makedonija je izjavila da će zadržati mine “isključivo u svrhu obuke.”^[10] Međutim, još nije detaljnije izvijestila o svrsi i stvarnoj uporabi zadržanih mina, a to je korak na koji su zemlje članice pristale u Akcijskom planu iz Nairobija koji je nastao na Prvoj preglednoj konferenciji.

Uporaba

Nije bilo izvještaja o novoj uporabi mina, ni protupješačkih ni protuoklopnih, u prvoj polovici 2005. godine.

U 2004. i travnju 2005. tri su osobe osuđene na 10 do 14 godina zatvora zbog sudjelovanja u minskom incidentu 2003. godine u kojemu je vozilo NATO-a prešlo preko protuoklopne mine na cesti Sopot – Susevo. Poginula su dvojica pripadnika mirovnih snaga NATO-a iz Poljske i jedan državljanin Makedonije, a dvije su osobe teško ozlijeđene. Optuženi su osuđeni na okružnom sudu u Kumanovu za optužbe “terorizma” i “suradnje u terorizmu.”^[11] 20. svibnja 2005. počelo je suđenje trima osobama optuženim za postavljanje protuoklopne mine na željezničkoj pruzi Tabanovce – Skopje 17. ožujka 2003. Tuženi su optuženi za “terorizam” i “podrivanje ustavnog poretka i sigurnosti građana Makedonije.”^[12]

Problem mina i NUS-a

Problem mina i NUS-a (neeksplodirano ubojno sredstvo) u Makedoniji potječe iz sukoba 2001. godine između vladinih snaga i albanskih pobunjenika, te iz I. i II. svjetskog rata. Sukob iz 2001. godine ostavio je posljedice na sjevero-zapadnim područjima na granici s Kosovom i Albanijom, dok su područja na jugu zemlje zagađena NUS-om iz I. i II. svjetskog rata. U sukobu 2001. godine uporaba mina bila je ograničena i lokalizirana, ali NUS-om je zagađeno osamdesetak sela.^[13]

Početkom 2005. timovi Promatračke misije EU-a (EUMM) zamijetili su da na području Kumanova ostaju dva područja za koje se zna da su zagađena NUS-om a možda i minama. Prvo je područje opisano kao obilježeno minsko polje u blizini sela Alasevce. Drugo je opisano kao neobilježeno minsko polje « koje vjerojatno sadrži mine iznenađenja », oko samostana Matejce. Oba su područja obilježena na kartama. EUMM je izvijestio da nema poznatih minskih polja na području Tetova, premda ondašnje stanovništvo sumnja da su dva neobilježena područja minirana.^[14]

Jedinica za humanitarno razminiranje izvijestila je 2004. godine da na području Kumanova i Tetotva “neka sumnjiva područja nisu provjerena s obzirom na činjenicu da se ta područja nalaze u graničnom pojasu s Kosovom i Albanijom koji je pod vojnim i policijskim nadzorom te je kretanje civila ograničeno.”^[15] Međutim, u studenom 2004. izviješteno je kako Ministarstvo obrane objavljuje da mine i NUS koji je zaostao na tim područjima ne predstavlja ozbiljan problem.^[16]

Zagađenost NUS-om u južnim područjima predstavlja velik problem, kažu u jedinici za humanitarno razminiranje, i zahtijeva « trajni nacionalni kapacitet ». U jedinici su također izjavili da bi čišćenje NUS-a na jugu moglo biti dovršeno u roku od tri do pet godina, kad bi se osigurala novčana sredstva. Izvijestili su da Ministarstvo obrane razmatra projekt razminiranja u koji bi se uključio program NATO-a Partnerstvo za mir.^[17]

U izvješćima Makedonije po Članku 7 nisu navedeni podaci o lokaciji miniranih područja ni o programima za uništavanje protupješačkih mina na miniranim područjima pod njihovom jurisdikcijom ili nadzorom. Prije 2001. u Makedoniji nije bilo minskog problema, stoji u izjavi Ministarstva vanjskih poslova iz 2002.^[18]

Problem mina i NUS-a u Makedoniji može se mjeriti brojem žrtava. U 2004. godini nije bilo potvrđenih izvještaja o žrtvama mina i NUS-a, u usporedbi s petero poginulih i troje ozljeđenih od mina u 2003. godini.^[19] Međutim, nijedna organizacija ne istražuje i ne bilježi incidente s minama i NUS-om. (Vidi kasnije poglavlje: Žrtve mina i NUS-a).

U Ministarstvu obrane kažu da su sva minirana područja koja su poznata ali nisu još razminirana, uključujući prioritetna područja za djelovanje u 2004. godini, trajno obilježena natpisima i vrpcom upozorenja.^[20]

Koordinacija i planiranje protuminskog djelovanja

Tijekom 2004. Jedinica za humanitarno razminiranje (dio Odjela za civilnu zaštitu u Ministarstvu obrane) imala je 21 pirotehničara u tri tima. Svi su bili makedonski građani, a obučila ih je i certifikate izdala Međunarodna zaklada za razminiranje i pomoć žrtvama mina (ITF).^[21] Kao što je zabilježeno u prošlogodišnjem Landmine Monitoru, nije bilo nacionalne strategije razminiranja zbog nedostatka sredstava. Prioriteti razminiranja odlučeni su na temelju zahtjeva lokalnog stanovništva i međunarodnih promatrača.^[22]

10. lipnja 2004. parlament je usvojio zakon koji je dopustio stvaranje nove Uprave za zaštitu i spašavanje, koja kombinira Odjel Ministarstva obrane za civilnu zaštitu i jedinicu za humanitarno razminiranje, te vatrogasne jedinice Ministarstva unutarnjih poslova. Uprava je osnovana 31. siječnja 2005, a započela je s radom u lipnju 2005., razvojem novog akcijskog plana razminiranja mina i NUS-a. Njezino je sjedište u Skopju. Planirano je osnivanje osam regionalnih ureda i 27 lokalnih ureda, a u svakome će biti savjetnik za NUS. Uprava je preuzela sredstva Jedinice za humanitarno razminiranje. U njoj će biti tim od 20 pirotehničara.^[23]

Kad je Ministarstvo obrane preuzelo koordinaciju protuminskog djelovanja u Makedoniji od UN-ovog ureda za protuminsko djelovanje (UNMAO) u srpnju 2003., UNMAO je donirao svoju bazu podataka Sustava upravljanja informacijama za protuminsko djelovanje (IMSMA). U njoj su prikupljani operativni podaci o razminiranju, ali se ne koristi za bilježenje minskih incidenata i žrtava.^[24]

Izvid i razminiranje

Nije izviješteno o aktivnostima izvida ili procjene od onih koje su UN-ove agencije provele 2003. godine. Jedinica za humanitarno razminiranje u lipnju 2004. navela je da nacionalne vlasti nisu provele ni «opći ni tehnički izvid». Ali naseljena područja prethodno su «pregledana i razminirana, a uglavnom je uočen problem s NUS-om i lociran je malen broj klasičnih minskih polja.”^[25] Jedinica je osigurala monitorima EUMM karte mina i NUS-a na kojima se vidi manji broj udaljenih, visoko-rizičnih područja na području Tetova, Kumanova i Skopja.^[26]

Tijekom 2004. Jedinica za humanitarno razminiranje dala je prioritet područjima u bivšoj zoni sukoba koja su prethodno bila nedostupna zbog sigurnosnih razloga, naglasivši šest područja za koja se zna ili se sumnja da su zagađena minama ili NUS-om. Razminiranje triju od šest prioritetnih područja započelo je 17. svibnja 2004.^[27] O rezultatima aktivnosti razminiranja u prioritetnim područjima tijekom 2004. nije izviješteno do rujna 2005., ni u obliku izvješća po Članku 7 koji je trebalo dostaviti do 30. travnja 2005. za kalendarsku godinu 2004., niti u obliku odgovora na upite Landmine Monitora.^[28]

U Jedinici za humanitarno razminiranje kažu da su to projekti koje treba provesti «ali nema dovoljno novčanih sredstava» i «zahvaljujući ograničenim sredstvima, oni ne mogu učiniti više.”^[29]

Što se tiče aktivnosti razminiranja u južnim područjima zagađenim NUS-om iz I. i II. svjetskog rata, Makedonija je u lipnju 2005. izvijestila da je u 2004. godini pronađena i uništena jedna protupješačka mina, šest protuoklopnih mina, 541 ručna granata, 35 minobacačkih granata, 1.322 komada topničkog streljiva i sedam bombi.^[30]

U jednom medijskom izvješću u prosincu 2004. objavljeno je: «... očekuje se da će se misija završiti ove godine, pri čemu će se razminirati površina od 4,453 milijuna kvadratnih metara. Ondje su ukupno uništene 22 mine i 762 komada neeksplodiranih eksplozivnih sredstava.”^[31] Međutim, nije bilo jasno na koje se područje Makedonije to izvješće odnosi.

U skladu s Člankom 5 Konvencije o zabrani mina, Makedonija ima rok do 1. ožujka 2009. da uništi sve protupješačke mine na miniranim površinama pod svojom jurisdikcijom ili nadzorom. Procjene o tome kad će razminiranje biti gotovo, razlikuju se. U Jedinici za humanitarno razminiranje kažu, ako se nađu financijska sredstva «sva sumnjiva područja, minska polja, područja zagađena NUS-om pretražit će se i razminirati, čime će Makedonija postati zemlja bez mina» do 2007. U jedinici su također napomenuli da bi «sukladno procjenama ITF-a Makedonija mogla dobiti status zemlje bez mina do kraja 2005.”^[32] U zajedničkom prijedlogu za regiju bez mina u Jugoistočnoj Europi koju je predstavila Slovenija na Prvoj preglednoj konferenciji, napominje se kako se Makedonija namjeravala proglasiti zemljom bez mina 2004. godine.^[33] Međutim, u svibnju 2005. Ministarstvo vanjskih poslova potvrdilo je da se Makedonija još nije proglasila zemljom bez mina.^[34]

Financiranje i pomoć

U lipnju 2005. predstavnik Makedonije na sastancima Stalnog odbora izvijestio je da je Slovenija donirala 30.000 USD, a ITF 48.000 USD 2004. godine.^[35] ITF izvještava o doniranju 0,3 posto sredstava u 2004. godini, što otprilike iznosi 75.000 USD, što uključuje donaciju slovenske vlade, kao i donacije SAD-a i Europske agencije za obnovu sa sjedištem u Skopju, čiji iznosi nisu navedeni. Ta su sredstva donirana za obuku i razminiranje područja bojišta u Makedoniji i timove za razminiranje.^[36] Za 2004. godinu Jedinica za humanitarno razminiranje zatražila je proračun u iznosu od 150.000 USD, od kojih je 10 posto osigurala nacionalna vlada za troškove ureda.^[37]

U Jedinici za humanitarno razminiranje kažu da je financiranje od strane međunarodnih donatora smanjeno otkako je UNMAO prestao djelovati u srpnju 2003., što predstavlja «prijetnju kontinuiranom radu u protuminskom djelovanju». U jedinici također smatraju da bi se «makedonska vlada trebala više uključiti u protuminsko djelovanje u zemlji».”^[38] ITF je u svom godišnjem izvješću 2004. godine savjetovao da «makedonska vlada treba dati sve od sebe da preuzme puno vlasništvo nad programom i da uključi obučene i opremljene timove civilne zaštite u vlastite nacionalne strukture (...) koji bi mogli obavljati sva buduća hitna razminiranja u Makedoniji i izvan zemlje.”^[39] Od 2001 do 2004, ITF je pokrio sve troškove programa razminiranja, uključujući naknadu nacionalnim timovima za razminiranje i petero djelatnika u uredu.^[40]

Žrtve mina i NUS-a

2004. nije bilo potvrđenih izvještaja o žrtvama mina ili NUS-a u Makedoniji, u usporedbi s petero poginulih i troje ozlijeđenih od mina u 2003.^[41] Međutim, nijedna organizacija ne istražuje i ne bilježi incidente s minama i NUS-om. Prije prestanka s radom u srpnju 2003., UNMAO se koristio IMSMA-om za bilježenje žrtava.

Ukupan broj preživjelih žrtava mina u Makedonije nije poznat. Na temelju nepotpunih izvještaja poginulo je najmanje 24 ljudi, a 43 ih je ozlijeđeno od mina ili NUS-a između 1999. i kraja 2003. u minski zagađenim područjima.^[42] Makedonija je također izvijestila od 156 žrtava (14 poginulih i 142 ozlijeđenih) od NUS-a na jugu zemlje od 1965. do 2002.^[43] Landmine Monitor nije naišao na podatke o žrtvama na tom području od 2003. do 2005.

Pomoć preživjelima

Na zdravstvene službe u Makedoniji nepovoljno je djelovalo desetljeće regionalne nestabilnosti te poteškoće u socioekonomskoj tranziciji. Jedina specijalizirana jedinica za nesreće i hitna stanja je Klinički centar u Skopju. Društvena skrb za osobe s invaliditetom slabo je razvijena. Institut za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u Skopju glavni je centar za rehabilitaciju u zemlji. Ortopedski centar Slavej, smješten unutar Kliničkog centra, usko surađuje s institutom i Klinikom za ortopedsku kirurgiju. To je jedina služba u zemlji koja izrađuje ortopedska pomagala. 2004. godine centar Slavej proizveo je 220 proteza i 360 invalidskih stolica, te osigurao 3.000 štaka, štapova i hodalica. Broj preživjelih žrtava mina nije poznat, budući da centar Slavej ne bilježi uzrok invaliditeta.^[44]

2004. godine ITF je osigurao novčana sredstva za jednog studenta iz Makedonije koji će studirati protetiku i ortopedska pomagala na Fakultetu medicinskih studija pri sveučilištu u Ljubljani.^[45]

Politika i praksa vezana uz osobe s invaliditetom

Na Prvoj preglednoj konferenciji u Nairobiju održanoj krajem studenog i početkom prosinca 2004. Makedonija je izjavila da «pridaje izuzetnu važnost sljedećem: daljnjoj pomoći žrtvama kroz poboljšane usluge zdravstvene skrbi, društvenu rehabilitaciju i gospodarsku reintegraciju (...). Podizanje svijesti o pravima i potrebama osoba s invaliditetom mora se nastaviti. S tim ciljem svi moramo produbiti naše konstruktivno partnerstvo s medijima i uspostaviti odgovarajuće nacionalne pravne okvire (...)”^[46]

Makedonija ima tri zakona (i njihove izmjene) koji su namijenjeni dobrobiti osoba s invaliditetom: Zakon o zapošljavanju osoba s invaliditetom iz 2000. godine; Zakon o socijalnoj zaštiti iz 1997. i Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju iz 1993.^[47]

---

^[1] Odgovor Makedonije na upitnik Organizacije europske sigurnosti i suradnje (OESS), 22. siječnja 2004., str. 2, i 3. siječnja 2003. str. 3. Vidi još Landmine Monitor Report 2004, str. 545; Landmine Monitor Report 2002, str. 329.

^[2] Republika Makedonija, “Zakon o proizvodnji i trgovini oružjem i vojnom opremom,” Službeni list Republike Makedonije, broj 54, 15. srpnja 2002.

^[3] Izvješća prema Članku 7 predana 30. travnja 2004. (Za razdoblje od 15. travnja 2003. – 15. travnja 2004.); 24. veljače 2003. (za razdoblje od 6. studenog 2002.); 25. lipnja 2002. (za razdoblje od 30. travnja 2001-30. travnja 2002.); 25. svibnja 1999. (za razdoblje od 4. prosinca 1997.-31. ožujka 1999). Izvješća ne pokrivaju kalendarske godine, kao što se zahtjeva u konvenciji, i ostavljaju razdoblje od travnja 1999. do travnja 2001 bez izvještaja. Također postoji praznina u razdoblju od svibnja 2002. do ožujka 2003., budući da nije jasno razdoblje izvještavanja trećeg izvješća o transparentnosti predanog 24. veljače 2003.

^[4] Rezolucija Opće skupštine Ujedinjenih naroda 59/59 (A/RES/59/59), 16. prosinca 2004.

^[5] Izjava Fuada Hasanovića, zamjenika ministra vanjskih poslova, Summit o svijetu bez mina u Nairobiju (Prva pregledna konferencija), Nairobi, 3. prosinca 2004.

^[6] “Inicijativa za regiju bez mina: Primjer jugoistočne Europe bez mina do 2009.,” pripremljen od strane Slovenije, iznesen na Prvoj preglednoj konferenciji, Nairobi, 1. prosinca 2004. Potporu su mu dale Albanija, Austrija, Bosna i Hercegovina, Kanada, Hrvatska, Makedonija, Norveška, Srbija i Crna Gora, Slovenija i Europska komisija.

^[7] Postojali su kapaciteti za proizvodnju protuoklopnih mina u tvornici Suvenir u Smokovu u vlasništvu vlade, koja je zatvorena sredinom 1980-ih. Odgovor pristigao faksom u Landmine Monitor iz Ministarstva obrane, Skopje, 20. travnja 2004.

^[8] Odgovor poslan e-mailom na upitnik Landmine Monitora, Ružica Zanteva Angelova, savjetnica, Multilateralni odjel, Ministarstvo vanjskih poslova, 25. lipnja 2002.

^[9] Izvješća prema članku 7, Obrazac D, 24. veljače 2003. i 30. travnja 2004.

^[10] Odgovori Makedonije na upitnik za pristup Europskoj uniji, Poglavlje 27 – Zajednička strana i sigurnosna politika, Pitanje 4, str. 27, predano EU 14. veljače 2005.

^[11] “Kaliqi osuđen na 10 godina zatvora,” Novinska agencija Makfax (Kumanovo), 6. travnja 2005.; “Odgođeno suđenje za Sopot,” Novinska agencija Makfax (Kumanovo), 1. ožujka 2005.

^[12] “Suđenje Čakali, Xhemailiju i Beljuljiju u tijeku,” Novinska agencija Makfax (Kumanovo), 20. svibnja 2005.

^[13] UNMIK, “MACC Update 10/08/2001,” 10. kolovoza 2001. Sredinom 2001. Međunarodni odbor crvenog križa izvijestio je da je uslijed uporabe starog streljiva ili streljiva loše kvalitete, problem NUS-a teži nego nakon drugih sukoba. Vidi Landmine Monitor Report 2002, str. 331–333.

^[14] Podatke dostavio James Collins, viši savjetnik za operativu, EUMM, Skopje, 25. travnja 2005.

^[15] Ivo Perkovski, “Izvješće: Pripreme za Prvu preglednu konferenciju: Elementi plana za provedbu Članka 5,” 8. lipnja 2004, str. 2, www.mineaction.org.

^[16] Irene Gelevska, “Neka granična područja još nisu razminirana,” Televizija A1 (Skopje), 24. studenog 2004.; “Stanje minskih polja u Makedoniji manje ozbiljno nego u službenim izvještajima” BBC Monitoring, 27. studenog 2004. (prijevod članka Daliborke Demjanske, objavljenog u skopskim novinama Večer, 27. studenog 2004).

^[17] Ivo Perkovski, “Izvješće: Pripreme za Prvu preglednu konferenciju: Elementi plana za provedbu Članka 5,” 8. lipnja 2004, str. 5.

^[18] Odgovor Makedonije na upitnik Landmine Monitora, 25. lipnja 2002.; vidi također Izvješće prema Članku 7, Obrazac E, 25. svibnja 1999.

^[19] Za detalje vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 550-551.

^[20] Razgovor s predstavnicima Odjela za civilnu zaštitu, Ministarstvo obrane, Skopje, 7. lipnja 2004.

^[21] Razgovor s Ljupčom Zajkovskim, Odjel za civilnu zaštitu, Ministarstvo obrane, Skopje, 2. veljače 2004. Za detalje o obuci ITF-a vidi Landmine Monitor Report 2003, str. 323.

^[22] Razgovor s predstavnicima Odjela za civilnu zaštitu, Ministarstvo obrane, Skopje, 7. lipnja 2004.

^[23] Razgovor s Kirom Atanasovim, direktorom Uprave za zaštitu i spašavanje, Ženeva, 14. lipnja 2005.

^[24] Razgovor s predstavnicima Odjela za civilnu zaštitu, Ministarstvo obrane, Skopje, 7. lipnja 2004.

^[25] Ivo Perkovski, “Izvješće: Pripreme za Prvu preglednu konferenciju: Elementi plana za provedbu Članka 5,” 8. lipnja 2004, str. 3. Za detalje o prethodnim izvidima vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 549.

^[26] Podatke dostavio James Collins, viši savjetnik za operacije, EUMM, Skopje, 25. travnja 2005.

^[27] Razgovori s predstavnicima Odjela za civilnu zaštitu, Ministarstvo obrane, Skopje 7. lipnja 2004.

^[28] Vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 548.

^[29] Ivo Perkovski, “Izvješće: Pripreme za Prvu preglednu konferenciju: Elementi plana za provedbu Članka 5,” 8. lipnja 2004., str. 2-4.

^[30] Prezentacija Kire Atanasova, Direktora Uprave za zaštitu i spašavanje, Stalni odbor o razminiranju, edukaciji o opasnosti od mina i tehnologijama protuminskog djelovanja, Ženeva, 14. lipnja 2005.

^[31] “Zaklada za razminiranje kojom upravlja Slovenija kako bi jugoistočna Europa bila bez mina,” STA News (Ljubljana), 29. prosinca 2004.

^[32] Ivo Perkovski, “Izvješće: Pripreme za Prvu preglednu konferenciju: Elementi plana za provedbu Članka 5,” 8. lipnja 2004., p. 4.

^[33] Izjava o “Inicijativi za regiju bez mina: Primjer jugoistočne Europe bez mina do 2009.,” Prva pregledna konferencija, Nairobi, 1. prosinca 2004.

^[34] E-mail Nenada Koleva, voditelja odsjeka za UN, Ministarstvo vanjskih poslova, Skopje, 22. svibnja 2005.

^[35] Prezentacija Kire Atanasova, Direktora Uprave za zaštitu i spašavanje, Stalni odbor o razminiranju, edukaciji o opasnosti od mina i tehnologijama protuminskog djelovanja, Ženeva, 14. lipnja 2005.

^[36] ITF, “Godišnje izvješće 2004.,” str. 24, 53.

^[37] Ivo Perkovski, “Izvješće: Pripreme za Prvu preglednu konferenciju: Elementi plana za provedbu Članka 5,” 8. lipnja 2004., str. 2–4.

^[38] Ivo Perkovski, “Izvješće: Pripreme za Prvu preglednu konferenciju: Elementi plana za provedbu Članka 5,” 8. lipnja 2004., str. 2-3.

^[39] ITF, “Godišnje izvješće 2004.,” p. 53.

^[40] Ivo Perkovski, “Izvješće: Pripreme za Prvu preglednu konferenciju: Elementi plana za provedbu Članka 5,” 8. lipnja 2004, str. 4.

^[41] Za detalje vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 550-551.

^[42] Za detalje vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 550-551.

^[43] Prezentacija Kire Atanasova, Direktora Uprave za zaštitu i spašavanje, Stalni odbor o razminiranju, edukaciji o opasnosti od mina i tehnologijama protuminskog djelovanja, Ženeva, 14. lipnja 2005.Za detalje vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 551.

^[44] E-mail Borčeta Stojkova, upravitelja prodaje, marketinga i nadzora kvalitete, Slavej A.D. Centar za ortopedska pomagala i proteze, Skopje, 5. svibnja 2005. Za dodatne informacije o pomoći žrtvama mina u Makedoniji vidi Handicap International, “Landmine Victim Assistance in South East Europe,” Bruxelles, rujan 2003.; vidi još Landmine Monitor Report 2004, str. 551-552.

^[45] ITF, “Godišnje izvješće 2004.,” str. 32. Financira se trogodišnji studij koji je započeo 2002. godine.

^[46] Izjava Fuada Hasanovića, zamjenika ministra vanjskih poslova, Prva pregledna konferencija, Nairobi, 3. prosinca 2004.

^[47] Za dodatne informacije vidi, “Landmine Victim Assistance in South East Europe;” vidi još Landmine Monitor Report 2004, str. 551-552.