Table of Contents

Country Reports

LM Report 2005

Bosna I Hercegovina

Ključni događaji od svibnja 2004: U prosincu 2004. Bosna i Hercegovina dopunila je kazneni zakonik kako bi se primijenile kaznene odredbe za kršenje Sporazuma o zabrani mina. Strategija protuminskoga djelovanja Bosne i Hercegovine revidirana je u 2004. i u nju su integrirani ciljevi nacionalnoga razvoja. Nova strategija želi za 40 posto reducirati ukupno minski sumnjivo područje do kraja 2008., dva mjeseca prije roka koji predviđa Article 5. Ilegalne zalihe protupješačkih mina i dalje se otkrivaju. Krajem prosinca 2004. procijenjeno je da je otprilike 2300 četvornih kilometara, oko 4,4 posto teritorija države, zagađeno minama i neeksplodiranim sredstvima. U 2004. razminirana su 4,3 četvorna kilometra. Još 2,3 četvorna kilometra reducirana su tehničkim izvidom, što je veliko povećanje u odnosu na 2003. I domaće i inozemno financiranje protuminskoga djelovanja u BiH povećalo se u 2004. i iznosilo je ukupno 28,6 milijuna dolara (u 2003. iznosilo je to ukupno 17,46 milijuna dolara). Međunarodni donatori u ukupnome su iznosu sudjelovali s 18,8 milijuna dolara. Razvijena je nova strategija edukacije o opasnostima od mina koja pretpostavlja integraciju s drugim aspektima protuminskoga djelovanja, obilježavanja minskih polja i bolje i koordinirano obrazovanje o opasnostima od mina. Usvojeni su bosanskohercegovački standardi za obrazovanje o opasnostima od mina. U 2004. nastavio se silazni trend stradavanja od mina i neeksplodiranih naprava. Na prvoj Preglednoj konferenciji BiH identificirana kao jedna od 24 države potpisnice s najvećim potrebama i odgovornošću da pruži odgovarajuću pomoć žrtvama. U lipnju 2005. BiH je predstavila neke od svojih ciljeva za razdoblje od 2005. do 2009. a koje se odnose na zadovoljavanje potreba minskih žrtava.

Politika zabrane mina

Bosna i Hercegovina (BiH)^[1] potpisala je Povelju o zabrani protupješačkih mina 3. prosinca 1997., ratificirala je 8. rujna 1998., a 1. ožujka 1999. postala država stranka. Parlament je 29. prosinca 2004. prihvatio Članak 193A kojim se dopunjuje kazneni zakonik i uvode kaznene odredbe za kršenje povelje.^[2] Zakon zabranjuje razvoj, proizvodnju, skladištenje, prijevoz, ponudu na prodaju ili kupnju protupješačkih mina. Za takve je prekršaje predviđena kazna između jedne i deset godina zatvora. Poginu li ili budu ranjeni ljudi ili životinje, ili bude nanesena šteta okolišu, odgovorna osoba ili osobe bit će kažnjene s najmanje pet godina zatvora ili dužom zatvorskom kaznom.^[3]

Bosna i Hercegovina 6. je svibnja 2005. predala svoj izvještaj Article 7, za godinu 2004. U izvještaju je i neobvezna točka J s podacima o minskim žrtvama i pomoći žrtvama. BiH je predala i pet prethodnih izvještaja Article 7.^[4]

BiH je sudjelovala na Prvoj preglednoj konferenciji Sporazuma o zabrani protupješačkih mina u Nairobiju u studenome i prosincu 2044. Ministar civilnih poslova Safet Halilovic rekao je kako je “BiH savršen primjer velikih postignuća Ottawskoga procesa i globalnoga pokreta za zabranu mina”, i spomenuo je “znatne rezultate u zadnjih nekoliko godina u postupnome procesu preuzimanja ukupnih protuminskih aktivnosti i izgradnji, jačanju i unapređivanju vlastitih kapaciteta...”^[5] Na toj je konferenciji Bosna i Hercegovina podržala zajednički prijedlog o ostvarenju ideje da regija Jugoistočne Europe do 2009. bude bez mina^[6] Bosna i Hercegovina sudjelovala je i na sastancima u Ženevi u lipnju 2005. gdje je govorila pred stalnim odborima za razminiranje, pomoć žrtvama i uništenju zaliha.

U vezi s raspravama zemalja stranaka o interpretaciji i primjeni Članka 1 Povelje o zabrani protupješačkih mina, ministarstvo vanjskih poslova u travnju 2003. priopćilo je da BiH “ne sudjeluje, ne podržava sudjelovanje, i neće sudjelovati u zajedničkim vojnim operacijama s bilo kojim snagama koje planiraju upotrebu, vježbaju njima ili se koriste protupješačkim minama.”. Ministarstvo vanjskih poslova još je priopćilo da BiH neće na svojem teritoriju dopustiti skladištenje ili tranzit preko svoga teritorija protupješačkih mina koje pripadaju drugim zemljama^[7] BiH nije izrazila mišljenje o pitanjima iz Članka 2 (mine s osjetljivim upaljačima i sprave koje sprečavaju demontažu) niti članka 3 (dopušten broj mina namijenjenih obuci).

Bosna i Hercegovina sudjelovala je 3. studenoga 2004. u New Yorku na inauguracijskome sastanku Foruma zemalja zagađenih protupješačkim minama (FOMAC), na kojem je sudjelovala skupina visokih predstavnika tih zemalja. FOMAC je osnovan radi poticanja suradnje među zemljama s minskim problemom.^[8]

BiH je potpisnica Konvencije o Konvencionalnome naoružanju i njezina Dopunskoga protokola II. Sudjelovala je na Šestoj godišnjoj konferenciji zemalja stranaka Sporazuma u studenome 2004., ali do srpnja 2005. nije predala nacionalni izvještaj.

Proizvodnja transfere i upotreba

Bosna i Hercegovina naslijedila je pogone za proizvodnju mina Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u Goraždu, Vogošći, Bugojnu i Konjicu. Povjerenstvo za razminiranje ustanovilo je da je do 1995. prestala proizvodnja protupješačkih mina.^[9] BiH je priopćila da su ti pogoni prenamijenjeni.^[10] U 2004. i prvoj polovici 2005. nema vijesti o upotrebi protupješačkih mina. Landmine Monitor znao je u prošlosti uočiti povremenu upotrebu mina za kriminalnu i terorističku aktivnost.

Ilegalni izvori mina otkrivaju se i u 2004 . i 2005. Bosna i Hercegovina u svojim izvještajima Article 7 ne piše o otkrićima i zapljenama protupješačkih mina, ili o njihovu uništavanju. Daytonski sporazum omogućuje međunarodnim vojnim snagama da traže i prikupljaju ilegalno oružje, pa i mine. Kad mine dođu u njihov posjed, ostaju pod međunarodnim nadzorom do konačnoga uništenja. Europske snage (EUFOR) preuzele su dužnost od Stabilizacijskih snaga (SFOR) 2. prosinca 2004.

SFOR i policija otkrili su 26. svibnja 2004. ilegalno oružje u privatnoj kući u području Lopara. Pronađeno je i mnogo protupješačkih i protutenkovskih mina i stotinjak detonatora. Policija je uhitila vlasnika kuće.^[11] U operaciji Gordijski čvor u lipnju 2004. u području Doboja, slovenske su mirovne snage otkrile najveće skladište ilegalnoga oružja u zadnjih pet godina. Nađeno je 1 20 protutenkovskih i protupješačkih mina.^[12] U rujnu 2004. pripadnici SFOR-a, vojske Republike Srpske i policije pronašli su veliko podzemno skladište s protupješačkim minama i drugim oružjem. Bilo je to u nepristupačnome dijelu planine Prosare, kraj mjesta Jablanice.^[13] Snage SFOR-a 12. su studenoga 2004. u zajedničkoj operaciji s policijom Republike Srpske u Bijeljini uhitili jednoga muškarca zbog ilegalnoga posjedovanja oružja: imao je među ostalim i osam kutija protupješačkih mina. Riječ je o bivšem zamjeniku zapovjednika paramilitarne ratne postrojbe Pantera.^[14] Vojnici EUFOR-a u travnju 2005. prikupili su u području Bihaća i Kiseljaka na sjeverozapadu BiH veliku količinu oružja, među kojim i 53 protupješačke mine.^[15]

Prikupljanje mina i drugoga oružja od stanovnika u Operaciji Žetva SFOR-a i EUFOR-a nastavljeno je u 2004. i prikupljena je 3.231 mina svih tipova. Od 1. siječnja do 26. svibnja 2005. prikupljeno je 320 mina svih tipova.^[16]

Zalihe i uništavanje

BiH proglasila završetak uništavanja svojih zaliha u studenome 1999. , a uništeno je ukupno 460.727 mina. Uništavanje je obavljeno na različitim lokacijama, a izvodile su ga vojske dvaju entiteta uz SFOR-ovu pomoć. U zalihama je bilo 19 tipova mina..^[17] Broj uništenih mina povećan je na 460.925 u bosanskohercegovačkome izvještaju Article 7 iz svibnja 2004., pa na 461.634 u izvještaju iz svibnja 2005.^[18] Te promjene nisu obrazložene.

Osim toga, u izvještaje o zalihama mina uništenima nakon stupanja na snagu, BiH je uključila i stavku o “razminiranju” što ga provode nevladine organizacije, komercijalne tvrtke i jedinice narodne zaštite. Nije jasno je li riječ o zalihama mina što su ih uništile te institucije ili o minama do kojih se došlo razminiranjem pa su ih onda uništile. Broj u izvještaju Article 7 iz svibnja 2004. iznosi 29.751, a u svibnju 2005. 33.788.^[19]

Tako izvještaj Article 7 iz svibnja 2004. govori da je ukupno 490.676 protupješačkih mina uništeno do 31. prosinca 2003, a izvještaj iz svibnja 2005. kaže da je do 31. prosinca 2004. uništeno 495.422 protupješačkih mina.^[20]

SFOR je 2003. pronašao velike količine protupješačkih mina među starim streljivom, nakon što su vojske entiteta zatražile pomoć u smanjivanju 500 vojnih skladišta i pomoć u rukovanju sa starim uskladištenim streljivom. U jednoj je SFOR-ovoj publikaciji objavljeno da nekoliko stotina tisuća protupješačkih mina čeka uništavanje na trima lokacijama.^[21] Do ožujka 2004. uništene su 2.574 protupješačke mine, 31.920 protutenkovskih mina i 302.832 detonatora.^[22]

Vlada BiH nije službeno prijavila postojanje tih novootkrivenih zaliha protupješačkih mina, nije pružila pojedinosti o broju i tipu mina i nije objavila raspored uništavanja tih mina.

Od kraja 2005. zajedničko povjerenstvo EUFOR-a i vlade BiH počinje projekt temeljite inspekcije skladišta oružja oružanih snaga Bosne i Hercegovine kako bi se napokon mogao potvrditi njihov status. Bit će to prvi put da se članovi državne vlasti BiH uključuju u ovakvo zajedničko povjerenstvo, a riječ je o jednome od brojnih zajedničkih akcija koje pripremaju vladu BiH za konačno preuzimanje potpune odgovornosti za inspekcije skladišta oružja, što se očekuje do kraja 2006.^[23]

Mine sačuvane za istraživanje i obuku

BiH je izvijestila da je na kraju 2004. zadržala 2.755 protupješačkih mina za dopuštene svrhe obuke i razvoja, a među tim je minama bilo 2.058 aktivnih i 697 mina bez osigurača. To je povećanje od 103 mine u odnosu na 2003. kada su zadržane 2.652 mine.(2.195 aktivnih i 457 bez osigurača). U izvještaju Article 7 iz svibnja 2005. BiH objašnjava da je broj veći jer mine koje su "zadržale druge tvrtke za razminiranje" nisu uključene u prethodni izvještaj.

Ukupan broj mina, a sve su aktivne, koje su te tvrtke zadržale, iznosi 1.186, iako se čini da su u tome broju sadržane i 42 protutenkovske mine. Nema podataka o tome tko su te druge tvrtke za razminiranje ili koliko koja ima mina i gdje.

Bez tih novoobjavljenih mina koje drže tvrtke za razminiranje, broj zadržanih aktivnih mina pao je s 2.195 na kraju 2003. na 872 na kraju 2004., a 738 drži Vojska Republike Srpske, a 134 Vojska Federacije. Broj mina bez osigurača povećao se s 457 na 697.

BiH još nije objavila pojedinosti o svrsi i stvarnoj upotrebi zadržanih mina - a to je korak o kojem su se dogovorile zemlje sudionice u Akcijskome planu iz Nairobija što je nastao nakon Prve pregledne konferencije. U lipnju 2005, jedan je predstavnik BiH jednostavno izjavio na sastanku Radnoga odbora o uništavanju zaliha da su zadržane protupješačke mine "nužne za obuku o otkrivanju mina, razminiranju i tehnikama uništavanja mina”.

Minski problem

Bosna i Hercegovina i dalje je jedna od zemalja s najvećim problemom mina u Europi, a znatna je i zagađenost neeksplodiranim ubojnim sredstvima (NUS). S krajem prosinca 2004. Centar za razminiranje Bosne i Hercegovine (BHMAC) procijenio je da je ukupno potencijalno zagađeno područje oko 2.300 četvornih kilometara ― što je oko 4,4 posto ukupnoga teritorija BiH. To je smanjenje u odnosu na travanj 2004. kada je procijenjeno bilo 2.780 četvornih kilometara.

Baza podataka BHMAC-a sadržava podatke o 18.600 minskih polja od 2003., unatoč stalnom razminiranju i smanjenju sumnjivih površina.^[24] Tvrdi se da taj broj predstavlja samo 60 posto svih minskih polja; BHMAC smatra da je glavni problemu vjerodostojnosti podataka nastalih tijekom rata 1992. – 1995. jer oni ne daju uvijek preciznu lokaciju mina niti način postavljanja.

Minski/NUS sumnjiva područja 31. prosinca 2004. (u četvornim kilometrima)[25]

Entitet/Distrikt	Minski sumnjivo područje	Prioritet 1	Prioritet 2	Prioritet 3
Federacija BiH	1.505,7	168,1	422,7	914,9
Republika Srpska	732,7	124,3	225,7	382,7
Distrikt Brčko	54,6	16,3	17,3	21,0
Ukupno BiH	2.293	308,7	665,7	1.318,6

Prioritet 1: zemljište u redovitoj civilnoj upotrebi ili potrebno za izbjeglice ili obnovu infrastrukture.

Prioritet 2: područja blizu Prioriteta 1 te poljoprivredno zemljište i šume

Prioritet 3: sva preostala područja

Minski problem u BIH pojavio se nakon sukoba 1992.–1995. i raspada SFRJ. Zagađenost minama smatra se općenito niskom i slučajnom. Mine su dosta upotrebljavane uzduž linija sukoba koje su se često premještale. Većina je minskih polja u zoni razdvajanja između dvaju entiteta, a ona je stvorena na kraju sukoba; dugačka je 1100 km i do četiri kilometra široka. Na jugu i u središnjem dijelu BiH mine su često upotrebljavane neplanski i nije vođena evidencija. Nova minska polja otkrivaju se svake godine. Neka od zagađenih područja planinska su ili gusto pošumljena. Distrikt Brčko, plodni poljoprivredni pojas među zagađenijim je područjima^[26]

Tijekom rata stanovništvo se znatno premještalo, a izbjeglice koji se vraćaju i prognanici u velikoj su opasnosti od mina i NUS-a.

Program protuminskoga djelovanja

Zakon o razminiranju iz veljače 2002. ustanovio je Povjerenstvo za razminiranje pod ministarstvom civilnih poslova, i uveo na razini države odgovornost za koordinaciju protuminskoga djelovanja, što su prije držali Centri za razminiranje dvaju entiteta. Povjerenstvo predstavlja BiH u odnosima prema međunarodnoj zajednici kad su u pitanju teme vezane uz problem mina i nadzire djelovanje BHMAC-a. Zakon o razminiranju regulira i operacije razminiranja u skladu s nacionalnom strategijom protuminskoga djelovanja koju je odobrilo Povjerenstvo za razminiranje.

Razvojni program Ujedinjenih naroda (UNDP) nastavlja s pružanjem pomoći BiH. U 2004. pokrenut je IMAP, Integrirani program protuminskoga djelovanja, novi petogodišnji program vrijedan 11,8 milijuna dolara. Cilj toga programa jest uspostava “jasne veze između prioriteta razminiranja i dugoročnog nacionalnog/lokalnog gospodarskoga razvoja”, te okretanje “sve sporijega ritma razminiranja do kojega dolazi zbog izostanka donatorskog financiranja”.^[27] IMAP sadržava razminiranje miniranih površina radi gospodarske koristi i za povratnike, jačanje kapaciteta kako bi BiH mogla preuzeti pun nadzor nad protuminskim djelovanjem u roku od 18 mjeseci te transformaciju Oružanih snaga BiH u dugoročni državni kapacitet nuždan za “dosljedno protuminsko djelovanje”. IMAP financiraju Kanada, Nizozemska, Švedska i Velika Britanija.^[28]

U lipnju-srpnju 2004. revidirana je protuminska strategija BiH. Novu Protuminsku strategiju za 2005. – 2009. odobrilo je Ministarsko vijeće 12. listopada 2004. Ona prihvaća da je “koherentna strategija protuminskoga djelovanja... preduvjet obnove zemlje... (jer) zagađenost minama šteti brojnim gospodarskim i prirodnim resursima”, a uništava i kvalitetu života građana BiH. Ukupna svrha nove strategije jest “harmoniziranje (protuminskoga djelovanja) s ukupnim razvojem države”. Strategija kaže kako je protuminsko djelovanje jedan sektor u sklopu dokumenta Strategija BiH za smanjivanje siromaštva za 2004. (PSRP).^[29]

No integracijom protuminske djelatnosti u ukupne nacionalne razvojne ciljeve , nastala je divergencija između obveza BiH prema Povelji o zabrani mina i njezinu dugoročnom cilju smanjenja siromaštva. Povelja obvezuje BiH da se pobrine za uništavanje svih protupješačkih mina u miniranim područjima i to što prije, ali ne poslije 1. ožujka 2009- Nasuprot tomu, Milenijski razvojni ciljevi BiH (MDG) i njezin PSRP uvode kasnije datume, 2015. i 2020, kad je u pitanju razminiranje. Izvještaj UNDP-a izvještaj MDG za Bosnu i Hercegovinu sadržava cilj, a to je razminiranje 80 posto poznatih minskih polja do 2015., a srednjoročni cilj PRSP-a jest razminiranje 20 posto do kraja 2007.^[30] Borba protiv minske prijetnje navedena je kao prilagodba Globalne zadaće VII, cilj 11, gdje se kaže: “do 2020. ostvariti znatan napredak u životima onih koji žive u slamovima ili izrazito nepovoljnim uvjetima”.^[31]

Strategija protuminskoga djelovanja za cilj ima “ostvariti smanjenje od 39,5% (790,04 km2) trenutačno minski sumnjivoga područja do kraja 2008.”^[32] Strategija utvrđuje da je njezina veza s “ostvarenjem ambicija sadržanih u Članku 5 Ottawske konvencije” od “posebne važnosti” ...Napredak prema ostvarenju tih ciljeva analizirat će Povjerenstvo za razminiranje i obavijestiti Ministarstvo civilnih poslova pa Ministarsko vijeće BiH.”^[33] Mjere za smanjivanje opasnosti i socioekonomskoga utjecaja mina moraju se uskladiti s ograničenjima raspoloživih kapaciteta i financijskih sredstava. “Temeljni je cilj smanjivanje opasnosti i s njome povezana socioekonomskoga utjecaja na prihvatljivu razinu”.^[34]

U planu je znatno reduciranje minske opasnosti u minsko sumnjivim područjima i to ciljanim razminiranjem u kombinaciji s intenzivnim obilježavanjem preostalih sumnjivih lokacija. Humanitarno razminiranje popratit će i edukacija o opasnostima od mina na razini zajednice i u svim školama, a prioritet će biti zajednice izložene najvišoj i srednjoj opasnosti. Kapaciteti vojske i civilne zaštite intenzivnije će se iskorištavati, a BHMAC će se više uključiti u djelotvorno usmjeravanje njihovih resursa.^[35]

Između 2005. i 2008. najveće smanjivanje miniranih i minski sumnjivih područja bit će u zajednicama izloženima najvišem i srednjem riziku; tu je planirano smanjivanje za 34 posto (214 četvornih kilometara), i tako će se iz tih zajednica eliminirati zemljište iz kategorije Prioriteta 1. Osim toga, ostvarit će se i 50-postotno reduciranje (337 četvornih kilometara) miniranih i minsko sumnjivih površina u srednje ugroženim zajednicama. U zajednicama koje su blago ugrožene redukcija će biti 77 posto (239 četvornih kilometara).^[36]

Planirano je razminiranje 21 četvornog kilometra, samo na području Prioriteta 1 i koncentrirano na visoko ugrožena područja (4,5 četvorna kilometra u 2005.; pet km2 u 2006.; 5,5 km2 u 2007.; 6 km2 u 2008.).^[38]

Sustavan izvid radi reduciranja sumnjivih površina planira se za 716 km2 (170,8 km2 u 2005.; 177,89 km2 u 2006.; 184,23 km2 u 2007.; 183,48 km2 u 2008.). Sustavan izvid provest će se kao specifična aktivnost tijekom općega izvida i omogućiti 80-postotno reduciranje novih sumnjivih površina. Opći izvid usredotočit će se na nova područja, a planirano je da pokrije ukupno 511 km2 2005.-2008. (115,1 km2 u 2005.; 124,6 km2 u 2006.; 133,5 km2 u 2007.; 136,8 km2 u 2008.).^[39]

Tehnički izvid planiran je za 53 km2, kako bi se dodatno reducirao perimetar sumnjivih područja (6,5 km2 u 2005.; 11,7 km2 u 2006.; 16,5 km2 u 2007.; 18 km2 u 2008.). U 2005. tehnički izvid bit će proveden u područjima Prioriteta 1 i 2. Planira se da omjer izvida u područjima Prioriteta 1 i 2 u 2005. bude 85:15 posto, što će se smanjiti na 50:50 u 2008.^[40]

Označavanje trajnim oznakama provest će se na području od 140 km2 (35 km2 svake godine u trajanju od četiri godine) u suradnji s općinskim, kantonalnim i entitetskim vlastima. Hitno označavanje (76.512 oznaka na 510 km2) obavit će BHMAC, ovlaštene organizacije za razminiranje i organizacije koje se bave obukom o opasnostima od mina. Označavanje će se usredotočiti na područja Prioriteta 2 i 3 u visoko i srednje ugroženim zajednicama i mora završiti do 2009. U planu je i da nadzor jača kako bude rasla razina humanitarnoga razminiranja.^[41]

Prema novoj strategiji, “borba protiv te prijetnje na razini lokalne zajednice i pojedinca ima središnje mjesto u planiranju i provođenju protuminskoga djelovanja”.^[42] Naglasak se stavlja na potrebu za boljim procjenjivanjem zadaće i planiranjem, boljim određivanjem prioriteta i unapređenjem djelovanja u odnosu na minsku opasnost planovima na razini zajednice koji integriraju aktivnost razminiranja s edukacijom o opasnostima.^[43]

Cijena primjene strategije procijenjena je na 245 milijuna KM (162,5 milijuna dolara) za 2005.-2009. To je predstavljeno kako smanjenje od 127 milijuna (84 milijuna dolara) u odnosu na prethodnu strategiju.^[44] No na Petom sastanku država stranaka u rujnu 2003. cijena oslobađanja Bosne i Hercegovine od lošeg djelovanja mina do 2020. procijenjena je na 334 milijuna dolara, odakle se vidi da je nova procjena smanjenje od 89 milijuna.^[45]

Nova strategija planira sljedeće troškove:

• humanitarno razminiranje: 179.988.000KM (113.806.410 dolara, 74 posto);
• koordinacija, provjera kvalitete, izvid: 41.708.000KM (26.371.968 dolara, 17 posto);
• edukacija o opasnostima od mina: 9.855.000KM (6.231.316 dolara, 4 posto);
• pomoć žrtvama: 11.200.000KM (7.081.760 dolara, 4 posto);
• izgradnja kapaciteta: 2.503.000KM (1.582.647 dolara, 1 posto).^[46]

Ukupno bi BiH (središnja i lokalne vlasti, entiteti, organizacije) dala 76,3 milijuna KM (31 posto) u razdoblju od 2005. do 2009. Financiranje zatraženo od međunarodnih donatora iznosi 124,5 milijuna KM i izrađena je nada da će dodatni, neimenovani izvori pružiti 44,6 milijuna KM. Udio BiH smanjuje se s 37 posto u 2005. na 28 posto u 2009., a međunarodne donacije smanjuju se sa 63 na 38 posto. Strategija pretpostavlja da će ono financiranje koje “nedostaje” narasti s nule u 2005. na 34 posto u 2009. Ministarsko vijeće planiralo je donatorsku konferenciju prije kraja 2005.^[47]

BiH je u svibnju 2005., kao i prethodnih godina, objavila da ima više resursa za razminiranje nego financijskih sredstava za angažiranje tih resursa; uz puno financiranje procjenjuje se da bi mogla razminirati 31 km2 svake godine.^[48] Za 2004. konačni umanjeni plan bio je razminirati 9,9 km2,^[49] što je znatno manje od 20,2 km2 koliko je najavljeno u veljači 2004. Ni taj reducirani cilj nije ostvaren: samo 4,3 km2 razminirana su 2004.,^[50] što je bitno manje nego 2003.

Resursi angažirani u 2004. bili su: 28 od 38 ovlaštenih tvrtka za razminiranje (smanjenje u odnosu na 37 u 2003.); 1.758 ovlaštenih pirotehničara (smanjenje u odnosu na 1.771 2003.); 91 ovlašteni tim za detekciju mina pomoću pasa (nepromijenjeno u odnosu na 2003.); 38 strojeva (smanjenje u odnosu na 42 iz 2003.). BHMAC je angažirao 36 inspektora za nadzor lokacija za razminiranje i 39 za opći izvid.^[51] U usporedbi s 2003. angažirano je osam tvrtka više za tehnički izvid i dvije za mehaničku pripremu terena.^[52]

BHMAC tvrdi kako se protuminska djelatnost u BiH “provodi u skladu sa svim odgovarajućim međunarodnim konvencijama i standardima”. Ima 15 nacionalnih standarda u BiH za razne aspekte protuminskoga djelovanja.^[53]

Nova protuminska strategija prepoznaje potrebu za djelotvornijim procjenjivanjem zadataka i planiranjem.^[54] Pilot program Ocjena zadaće i planiranje (TAP) izveli su BHMAC-ovi timovi za izvid u 2003. i to kao nastavak Izvida utjecaja mina i miniranosti na zajednicu (LIS), kako bi se prikupili lokalni podaci potrebni za određivanje prioriteta. Prvi puni TAP, koji je izveo Norwegian People’s Aid za Ulice-Brčko, pokazao je “veoma dobre rezultate u eliminaciji minske opasnosti u prvoj fazi”.^[55] Druga faza provedena je 2005. na 250.000 m2 predviđenih za razminiranje i 900.000 m2 za tehnički izvid.^[56]

Do kraja 2004. završena su 33 TAP-a, među njima i oni započeti 2003. Bilo je planirano pripremiti još 25 TAP-ova u 2005.; osam u republici Srpskoj, dva u Distriktu Brčko i 15 u Federaciji BiH. Do svibnja njih je 12 dobilo sredstva i bilo spremno za provođenje.^[57] Podaci iz TAP-ova upotrebljavaju se za stvaranje lokalnih planova protuminskoga djelovanja. U 2004. 15 integriranih planova pripremili su BHMAC-ovi regionalni uredi i to za visoko ugrožena područja, a pokrivali su minski sumnjiva područja od 15.324.547 m2.^[58]

Nacionalni plan protuminskoga djelovanja za 2005. trebao je završiti i proces dopunjavanja Zakona o razminiranju, kako bi on odgovarao međunarodnome zakonodavstvu o razminiranju i revidiranoj strategiji protuminskoga djelovanja, a trebalo je prihvatiti i nove odredbe za davanje ovlasti tvrtkama za razminiranje. Bilo je planirano da ponovno dodjeljivanje ovlasti tvrtkama završi do kraja 2005.^[59]

Evaluacija protuminske djelatnosti

Studija uloge domaćih organizacija za protuminsko djelovanje, koju je 2005. objavio ženevski Međunarodni centar za humanitarno razminiranje (GICHD), sadržavala je i slučaj Bosne i Hercegovine.^[60] Ustanovljeno je, među ostalim, da “su ukupni rezultati bosanskoga programa protuminskoga djelovanja u mnogo čemu razočaranje, među ostalim i kad je u pitanju percepcija opće korupcije te da je program izgubio znatan dio donatorske dobre volje i potencijalnog financiranja”. Zaključeno je dalje da program “i dalje raspolaže prevelikim kapacitetima među tvrtkama za razminiranje, koje na trenutačnoj razini financiranja djeluju na trećini svoga kolektivnog kapaciteta.” Studija je uočila da “su ključne institucije i dalje slabe, osobito kad je u pitanju funkcije koordiniranja i planiranja u i unutar Povjerenstva za razminiranje i BHMAC-a, kao i funkcija izvida unutar BHMAC-a.” No, studija je uočila i da se neke lokalne tvrtke za razminiranje i nevladine organizacije “čine sposobnima, a zajedno imaju i znatno veće kapacitete nego što je zadnjih godina iskorišteno”.^[61]

Izvid i procjena

U 2004. BHMAC je proveo opći izvid na 83 km2 (7,73 km2 više nego u 2003., ali mnogo manje od planiranih 148 km2).^[62] Ukupna površina pod izvidom od 1998. iznosi 447,97 km2. BHMAC u planiranju za 2004. kaže kako je angažirao 39 angažiranih stručnjaka za izvid nedovoljno, te da će biti potrebne “sezonske prilagodbe” kako bi se pojačali timovi.^[63]

BHMAC se služi sustavnim izvidom kako bi ustanovio lokaciju, veličinu i granice zagađenoga područja, razinu opasnosti i utjecaj na stanovništvo. U 2004. BHMAC-ovi timovi sustavnim su izvidom reducirali minski sumnjiva područja za 466 km2.^[64]

Rezultati Izvida utjecaja mina i miniranosti na zajednicu (LIS) dovršeni u prosincu 2003. uneseni su u bazu podataka IMSMA. No BHMAC se ne služi tom bazom za planiranje protuminskoga djelovanja, već svojom bazom. BHMAC-ova probna upotreba MSMA u 2004. u jednom regionalnom uredu nije dovršena do sredine 2005. LIS je identificirao 1.366 općina kao minirane od 2.935 pregledanih općina. Njih 154 kategorizirane su kao visoko ugrožene, 696 kao srednje ugrožene, a 516 kao nisko ugrožene. Identificirano je ukupno 2.134 područja s potencijalnom minskom kontaminacijom.^[65]

Ograđivanje i označavanje

BHMAC-ov plan protuminskoga djelovanja za 2004. određuje da “trajne oznake budu na lokacijama druge kategorije prioriteta i djelomično treće kategorije (zemlje).”^[66]

BHMAC kaže da je u 2004. 7.790 m2 trajnih ograda s 248 znakova postavljeno na 19 lokacija u sarajevskome kantonu. U općini Zvornik nevladina je organizacija Protuminska inicijativa označila 1.055 m2 sumnjive površine trajnom ogradom i 158 znakova. UNDP dao je materijal za 23.000 m2 trajnoga označavanja, ograđivanja i znakova.^[67]

Nova strategija protuminskoga djelovanja traži trajno označavanje na sumnjivim lokacijama na kojima se prije 2009. neće provoditi reduciranje ni razminiranje.^[68]

Razminiranje

Povelja o zabrani mina zahtijeva da BiH uništi sve protupješačke mine na miniranim područjima pod svojom jurisdikcijom ili kontrolom što je prije moguće, a najkasnije 1. ožujka 2009.

Izvještaj Article 7 iz svibnja 2005. bilježi da je u 2004. bilo ukupno 6.612.716 m2 zemlje “razminirano i s obavljenim tehničkim izvidom”.^[69] To je slično kao i 2003. (6.411.947m2), ali znatno manje nego BHMAC-ov originalni plan da razminira 20,2 km2 i revidirani plan da razminira 9,9 km2 u toj godini. BHMAC-ov izvještaj za 2004. bilježi da je u ukupno očišćenoj površini 4.295.314 m2 bilo razminirano, a 2.317.402 m2 reducirano tehničkim izvidom^[70] BHMAC-ova baza podataka bilježi uklanjanje 3.016 protupješačkih mina u 2004. (1.495 u 2003.), 210 protutenkovskih mina (156 u 2003.) i 1.523 komada NUS-a (1.066 u 2003.); očišćeno je i 108 kuća.^[71]

Od 1999. do kraja 2004. razminirano je oko 36 km2 zemlje u Bosni i Hercegovini.

Razminirano područje 1999.-2004. (četvorni metri)[72]

1999.	2000.	2001.	2002.	2003.	2004.
6.553.479	7.111.682	5.545.005	6.327.092	6.411.947	6.612.716

Kategorije zemlje razminirane 2004. bile su područja repatrijacije (42 posto), infrastruktura (25 posto), kuće (sedam posto), poljoprivredno zemljište (17 posto), industrija (dva posto), i “ostalo” (sedam posto).^[73] Povećana je površina koja je u 2003. bila razminirana za repatrijaciju (28 posto u 2003.). U 2004. operacije su počele na 303 lokacije za razminiranje i tehnički izvid.^[74]

Godine 2004. u entitetu Federacija BiH razminiranjem je očišćeno 2.844.055 m2, a 1.448.813 m2 tehničkim izvidom. U Republici Srpskoj razminiranjem je očišćeno 1.008.904 m2, a 180.693m2 tehničkim izvidom; u Distriktu Brčko razminirano je 442.355 m2, a tehničkim izvidom riješeno 687.896 m2.^[75] U svim trima područjima 2004. je ostvareno znatno manje nego u 2003.^[76]

Međunarodni fond za razminiranje i pomoć minskim žrtvama (ITF) izvijestio je BHMAC da je prosječna cijena ugovorenih operacija razminiranja u 2004. bila 1,788 dolara po četvornome metru (1,562 eura po četvornome metru, za ugovore sklopljene u eurima).^[77] Prosječna cijena razminiranja koje provode vojni timovi izračunata je na 3,49 KM (2,30 dolara ili 1,85 eura) po četvornome metru.^[78]

Kad je nadzor u pitanju, u 2004. je provedeno 4100 inspekcija na 334 lokacije (688 više nego u 2003.).^[79]

U 2004. nesreće s minama i eksplozivnim spravama ubile su trojicu pirotehničara i ranile još petoricu.^[80] U svibnju 2005. jedan je pirotehničar iz vojne pirotehničke postrojbe Republike Srpske poginuo kad je razminirao minsko polje s protupješačkim minama kraj Zvornika na sjeveroi8stoku BiH.^[81]

BHMAC istražuje nesreće tijekom operacija razminiranja ako je bilo žrtava. Svi pirotehničari u BiH osigurani su, na razini koju zahtijeva Zakon o razminiranju, osim oni koji rade na ugovoru s ITF-om, koji su osigurani na drukčijim razinama.^[82]

Nevladine organizacije (NGO) i komercijalne tvrtke za razminiranje

U 2004. NGO-ovi su razminirali ukupno 1.384.082 m2 i obavili tehnički izvid na 1.598.088 m2. Komercijalne tvrtke razminirale su 1.565.007 m2 i obavile tehnički izvid na 318.274 m2. Obje skupine razminirale su znatno manje površine nego 2003.

ITF je u 2004. financirao razminiranje 2.595.016 m2 i tehnički izvid 1.100.016 m2, što je provelo osam nevladinih organizacija i osam komercijalnih tvrtka.^[83]

Norveška narodna pomoć (NPA) dala je u upotrebu više od 1,6 četvornih kilometara zemlje očišćene razminiranjem i tehničkim izvidom, uz upotrebu pirotehničara koji rade ručno, strojeva i pasa za detekciju mina.^[84] NPA u BiH ima 131 zaposlenog, četiri stroja, sedam timova pirotehničara, 12 pasa, dva tima za eksploziv (EOD), i dvočlani tim za vezu u Sarajevu.^[85] Grčki NGO Međunarodna minska inicijativa razminirao je 119.069 m2 i izveo tehnički izvid na 157.014 m2. Pritom je uništio 119 protupješačkih mina, jednu protutenkovsku i 244 komada neeksplodiranih eksplozivnih sredstava.^[86] U ožujku 2004. talijanski NGO Intersos počeo je projekt razminiranja na lokacijama oko planine Trebevića, među ostalim i stazu za bob, te drugih područja oko Sarajeva.^[87] U 2004. Intersos je razminirao 45.269 m2 i obavio tehnički izvid na 75.987 m2; pronađeno je 167 protupješačkih mina i 62 komada eksplozivnih sredstava.^[88] Njemački NGO HELP prestao je razminirati u BiH u 2003.^[89]

Bosanski NGO-ovi koji su se razminiranjem bavili u 2004. bili su: UG ZOM, Udruženje za Eliminaciju Mina (UEM), STOP Mines i Pro Vita. BHMAC je objavio da je UG ZOM razminirao 16.242 m2 i obavio tehnički izvid na 41.698 m2, uništena je 1.031 protupješačka mina, četiri protutenkovske i 57 komada NUS-a. zapošljava 16 ljudi, od toga 12 pirotehničara.^[90] UEM je počeo s radom 2004., razminirao 21.932 m2, obavio tehnički izvid na 24.560 m2, uništio sedam protupješačkih mina i 19 komada NUS-a, u sarajevskome predgrađu Dubokome Potoku; UEM je radio manualno razminiranje, uz pse za detekciju eksploziva koje je unajmio od tvrtke UXB Balkans. UEM ima dva tima od 16 pirotehničara. UEM je razminirao rezervoar za lokalnu zajednicu, dio dalekovoda i poljoprivredno zemljište.^[91] U 2004. STOP Mines razminirao je 88.096 m2 i pronašao 29 protupješačkih mina i 23 komada NUS-a.^[92] Pro Vita, tvrtka sa sjedištem u Mostaru, razminirala je 265.782 m2 i obavila tehnički izvid na 66.488 m2. Bosanska komercijalna tvrtka Vilakol sa sjedištem u Mostaru, razminirala je 210.920 m2 i to u deset općina; pronađeno je 60 mina i 122 komada NUS-a.^[93]

Entitetske vojske i Civilna zaštita

U 2004. Oružane snage BiH provele su razminiranje i tehnički izvid na 1.061.674 m2 na 68 lokacija u BiH, a u 2003. na 1.314.610 m2. Smanjenje se obrazlaže unutrašnjoj reorganizaciji i smanjivanju timova pirotehničara (s 43 na 38). Tako je smanjena i ukupna količina, ali nova praksa u radu povećala je produktivnost.^[94] Oružane snage imale su 38 timova za manualno razminiranje, sedam mehaniziranih timova i pet timova sa psima.^[95]

SFOR je održavao strojeve za razminiranje vojska entiteta, organizirao obuku pasa za otkrivanje eksploziva i njihovih vodiča, te pirotehničara. Te aktivnosti preuzeo je u prosincu 2004. EUFOR. Vojni su pirotehničari bili osigurani za slučaj nesreće u cijeloj 2004. SFOR je dobavljao i opremu za razminiranje, detektore metala i materijal za označavanje.^[96]

Timovi za razminiranje u sklopu Civilne zaštite dvaju entiteta razminirali su u 2004. 549.851 m2 i obavili tehnički izvid na 239.551 m2. Ukupno je to 789.402 m2 i to je više nego u 2003., ali provedeno je manje razminiranja.^[97] Ukupno 222 protupješačke mine, 94 protutenkovske mine i 150 komada NUS-a uništeno je, a razminirano je 30 kuća.

Nekoliko tvrtka iz BiH proizvodi opremu koja se upotrebljava u razminiranju. U 2004. tvrtka Famos-Koran iz Pala u Republici Srpskoj (RS) proizvela je i isporučila stroj za razminiranje i servisirala druge strojeve za razminiranje.^[98] Tvrtka TRZ iz Hadžića proizvodi zaštitnu odjeću za pirotehničare, njezina su glavna izvozna tržišta Hrvatska, Italija i Grčka.^[99]

Obrazovanje o opasnostima od mina (UM-Upozoravanje na mine)

Ukupno je u Bosni i Hercegovini u razdoblju koje pokriva izvještaj 27 organizacija sudjelovalo u edukaciji o opasnostima od mina (UM).^[100] BHMAC je objavio da je 117.454 ljudi prošlo UM u 2004. a edukaciju su pružili Crveni križ BiH (FBiH: 41.217, RS: 41.713), Genesis (19.361), Anti Mine Initiative (672), Spirit of Soccer (85), Civilna zaštita Federacije (100), Handicap International (341), Intersos (463), Norveška narodna pomoć (318), Drina Srebrenica (352), SFOR/EUFOR (12,584) i BHMAC (230). Entitetska/kantonalna ministarstva obrazovanja, UNICEF, Međunarodni odbor Crvenoga križa (ICRC) i Pokretno pozorište također su podržali osmišljavanje ili provedbu UM-a u 2004.^[101]

Sva aktivnost usmjerena na edukaciju o minskoj opasnosti koordinira se kroz BHMAC kojemu pomaže UNICEF. U ožujku 2004. razvijena je jedna strategija UM-a na temelju Cranfieldova modela strateškoga planiranja protuminskoga djelovanja. Cilj je da strategiju UM nadopuniti nadopunjuje i integrira se u ukupnu strategiju protuminskoga djelovanja u BiH. Osim toga, želi se smanjiti opasnost tako da se naglašava važnost trajnoga označavanja minskih polja, da jačaju obrazovne strukture kako bi primijenile UM, te da se unaprijedi koordinacija s tijelima u zajednici i s medijima.^[102] UNICEF je želio ojačati koordinacijsku ulogu BHMAC-a, i razviti alate i postupke poput nacionalnih standarda UM-a, postupaka akreditiranja i nacionalnoga programa izobrazbe o opasnostima od mina. Razvijeni su upravljački alati koji će unaprijediti dodjeljivanje sredstava, popraviti upravljanje nekim nacionalnim programom i pojačati međudjelovanje između onih koji djeluju i aktivnosti koje se obavljaju.^[103]

UNICEF je kao najugroženiju skupinu identificirao muške stanovnike područja na kojima ima mina koji se bave poljoprivredom. Više od trećine svih žrtava priznaje da svjesno riskira. Druge skupine u opasnosti jesu djeca u igri, radnici u šumi, građevinci i prognanici koji se vraćaju na područja s kojih su za rata otišli. Djeca ispod 18 godina 20 su posto svih novih žrtava u 2003. i 16 posto u 2004. To su ciljne skupine UM-a, a edukaciju provode različite organizacije.^[104]

S obzirom na BHMAC-ova ograničena sredstva, UNICEF planira nastaviti pružati stručnu pomoć i stvaranje programa i u idućim godinama. UNICEF je surađivao i s organizacijom Handicap International na razvoju politike i na koordiniranju entitetskih ministarstava obrazovanja, pa je radio i na stvaranju interentitetske strategije za školski UM^[105] Osim toga, UNICEF je pomagao i u izravnoj provedbi UM-a na lokalnoj razini; projekti u 2004. bili su i kazalište i obrazovanje uz vršnjake, kao i jačanje svijesti o opasnostima od mina u zajednici.

Programi UM-a ICRC-a i mreže Crvenoga križa u BiH i dalje će biti oblikovani po modelu Safer Village, a obavljat će se i prikupljanje i ocjena podataka, akcija na razini zajednice, i koordinacija sa svim sudionicima u protuminsko djelovanju. Crveni križ posebno važnom ciljnom skupinom smatra najugroženije muškarce (u dobi od 19-39), i ima programe za poljoprivrednike, lovce, ribare i drvosječe u tri kategorije stanovanja (stanovnici, prognanici, povratnici). Kao reakcija na povećanje minskih incidenata u kojima sudjeluju povratnici u 2003. Crveni je križ angažirao dodatne snage da bi se pozabavio i tom kategorijom.^[106]

U 2004. ICRC je restrukturirao i reducirao svoj program UM i tako reagirao na BHMAC-ov povećani kapacitet za izvođenje UM-a. ICRC neće se sasvim povući iz UM-a u BiH, ali smatra da je nacionalni kapacitet sada dovoljno snažan za preuzimanje uloge koju su od 1995. imale međunarodne organizacije. Nove uloge ICRC-a, Društava Crvenoga križa i BHMAC-a formalizirat će se u memorandumu o razumijevanju 2005. U travnju 2005. Društva Crvenoga križa BiH imala su troje koordinatora za UM koje je financijski podržavao ICRC.^[107]

BHMAC je razvio standarde za UM uz pomoć UNICEF-a u 2004., a temeljili su se na Međunarodnim standardima protuminskoga djelovanja (IMAS).^[108] Tu je napravljan postupak akreditiranja organizacija za provođenje UM-a. BHMAC je odgovornost za obuku instruktora za UM prenio na Federalnu upravu Civilne zaštite. Od 2004. Federalna je uprava organizirala osam početnih tečajeva na kojima se školovalo 200 instruktora za UM.^[109]

Entitetska Društva Crvenoga križa imaju 96 dobrovoljaca (61 u FBiH i 35 u RS) koji rade u lokalnim zajednicama i školama, a ciljaju na područja na kojima je opasnost visoka ili srednja. U 2004. ukupno je 3.788 općina primilo obrazovanje o opasnostima od mina. Rad se usredotočio na farmere, šumare, lovce, ribare/ribiče, planinare, djecu, povratnike, djelatnike lokalne uprave i one koji žive ili rade na selu ili u malim zaseocima. Rad je bio usmjeren i na prikupljanje podataka o minskim žrtvama.^[110]

UM za školsku djecu važna je komponenta programa Crvenoga križa u suradnji s ministarstvom obrazovanja. Dobrovoljci posjećuju škole i održavaju multimedijske programe UM-a, uz upotrebu videa, glazbe i pjesama na temu Crvenkapice. UM se događa i na koncertima, sportskim, kulturnim i vjerskim okupljanjima, te u dječjim ljetnim kampovima.^[111] Masovni mediji smatraju se važnim načinom diseminacije UM-a. U 2004. novine su objavile 78 članaka o protupješačkim minama, bilo je 68 emisija ili priloga na televiziji, a problem mina 321 je put spomenut na radiju. Osim toga, bio je 160 televizijskih spotova s tom temom i 775 radijskih.^[112]

NGO Genesis pruža školski UM u tijesnoj suradnji s Pedagoškim institutom republike Srpske, ministarstvima obrazovanja i BHMAC-om. Taj projekt sadržava lutkarske predstave za UM u osnovnim školama, razvoj integrirane edukacije uz pomoć vršnjaka, komplete za UM za učitelje, te radionice za UM u zajednici, sa školskim nastavnicima. U 2004. Genesis je proveo 687 tečaja u kojima je 19.361 dijete u dobi od 5 do 11 godina dobilo obrazovanje iz UM-a. Genesis kroz 189 školskih knjižnica distribuirao 13.950 letaka za UM kojima su ciljna skupina bili adolescenti.^[113]

U školskoj godini 2004./2005. Genesis je odabrao 40 zajednica diljem Bosne i Hercegovine. Od toga je broja 13 locirano u područjima visoke i visoke/srednje opasnosti, 13 u područjima srednje opasnosti, a 14 ih nije kategorizirano u LIS-u, ali Genesis je smatrao da su u bliskom dodiru s minama/NUS-om. Genesis je proizveo i emitirao 21 obrazovnu televizijsku emisiju za djecu i adolescente. Te su emisije, a upozoravaju na mine (UM), lutkarske emisije u više od šest epizoda i redovito ih je prikazivalo devet državnih i komercijalnih televizija u Bosni i Hercegovini.^[114]

PRONI se registrirao kao nacionalni NGO pod imenom Anti Mine Initiative (AMI) u 2004., a u lipnju je počeo projekt Označavanje mina i UM za predstavnike zajednice, što ga financira UNICEF. Obuka za UM održana pred 46 predstavnika zajednice iz pet općina sjeveroistočne BiH. tečajeve su držali AMI, BHMAC i UNICEF, a na njim asu sudjelovale i udruge građana, predstavnici općina i neke nevladine organizacije. Drugi dio projekta bilo je provođenje trajnoga označavanja na dvjema lokacijama koje odabere BHMAC, a AMI je i tu pružio obuku za UM lovcima, te obuku za UM izvođenu od kuće do kuće, a istražene su i potrebe i prioriteti lokalne populacije. Projekt organizacije AMI također se služi onima koji pohađaju tečaje kao osobama za kontakt u zajednici, za slučaj da upravo njihova zajednica bude odabrana za protuminsko djelovanje.^[115]

SFOR svojim snagama održava obuku iz UM, a također i europskim policijskim promatračima, OESS-u i osoblju veleposlanstava. Nema civilni program za UM, ali ide zajedno s entitetskim vojnim pirotehničarima koji zimi provode neke akcije UM-a. U 2004. SFOR je nastavio angažirati Pokretno pozorište, NGO iz Sarajeva, koji je organizirao predstave s temom UM-a za osnovnoškolsku djecu. SFOR-ovi prevodioci koji idu s timovima za razminiranje/inspekciju u rujnu 2003. dobili su obuku i mogu provoditi obrazovanja o opasnostima od mina u zimskim mjesecima kada razminiranje prestaje.

Norveška narodna pomoć smatra da njezina suradnja sa zajednicom, integrirana s razminiranjem, odgovara IMAS-ovoj definiciji UM-a. Prije početka projekta razminiranja, član tima za procjenu korisnosti posjetit će područje kako bi objasnio operaciju razminiranja i rekao komu se predstavnici zajednice mogu obratiti u slučaju nejasnoće. Predstavnici lokalne zajednice pozvani su da posjete lokaciju koja se razminira, a kad je posao završen, informirani su o tome što je učinjeno i o granicama razminiranoga područja, te o eventualnim ostalim poznatim sumnjivim ili opasnim područjima. NPA ne provodi samostalne tečaje UM-a.^[116]

Spirit of Soccer britanski je NGO koji djecu uči o opasnostima od mina nogometom. U rujnu 2004. Spirit of Soccer organizirao je dvodnevnu radionicu a učiteljima studentima sarajevskoga Fakulteta za kineziologiju. Cilj je bio da se istraži potencijal širenja UM-a sportom. Handicap International, UNICEF, BHMAC i SFOR objasnili su svoje uloge i ciljeve i informirali 190 sudionika o tome što se čini u borbi protiv minskoga problema u BiH. Prvoga dana 40 studenata kineziologije sudjelovalo je na nogometnom-UM tečaju, nakon kojega je bila rasprava o koristi od poučavanja UM-a kroz sport. Studenti su se tada podijelili u šest grupa koje su istraživale načine promoviranja UM-a kroz najpopularnije sportove među mladima jugoistočne Europe, kao što su nogomet, košarka, odbojka, rukomet, borilačke vještine i skijanje. Tih je 40 studenata popunilo i upitnik iz kojega se vidi da njih osmero nikad nisu sudjelovali u nekom obliku upozoravanja na mine (UM), 30 je reklo da je uživalo u obrazovanju kroz trening nogometa, a 37 je reklo da je naučilo nešto novo o minama,, osobito o lokacijama minskih polja i o postupku u slučaju nailaska na minu. Zbog uspjeha radionice, Spirit of Soccer smatra da sada može poticati i Kineziološki fakultet da uvede UM u program studija za sve učitelje tjelesnoga i trenere. U 2005. Spirit of Soccer planira pokrenuti dva pilot-programa koja će osmisliti, organizirati i provesti studenti, a ti će se programi baviti košarkom i skijanjem.^[117]

U 2004, Handicap International (HI) pokrenuo je trogodišnji program za razvoj održiva kapaciteta za upozoravanje na mine (UM) u BiH. Taj projekt ima dvije komponente, razvoj održiva UM-a pri školama i održiva UM-a unutar zajednice, fokusirana na one u najvećoj opasnosti. Školski projekt sadržava informacije za obrazovanje o minskoj opasnosti, te informacije o opasnostima od lakoga i malog oružja. HI je 2004. proveo istraživanje kako bi ocijenio prethodna iskustva u UM-u i izmjerio razinu svijesti i znanja među učenicima, nastavnicima i ravnateljima škola. Istraživanje je pokrilo 166 osnovnih i srednjih škola u područjima visokog, srednjeg i niskog rizika. Upitnike su popunila 2.692 učenika, 530 učitelja i 59 školskih ravnatelja. Rezultati ovoga istraživanja odgovaraju zamisli o dugoročnoj strategiji za djelotvoran UM u sklopu školskoga sustava.^[118]

Kao rezultat toga istraživanja, predstavnici ministarstava obrazovanja entiteta i distrikta Brčko i drugi sudionici u UM-u, počeli su razvijati školski program UM-a i školski pribor za osnovne i srednje škole. U kompletu će biti priručnik za učitelje i sav nužni pribor za uspješnu primjenu UM-a u školskome sustavu. Očekuje se da to bude spremno za upotrebu do siječnja 2006. Broj sati koji će UM dobiti u školskoj godini bit će minimalno dva, a maksimalno šest (FBiH) ili osam (RS), što će ovisiti o tome kolika je minska opasnost za neku lokalnu zajednicu.^[119]

Kako bi se unaprijedio utjecaj UM-a na najrizičnije skupine, osobito na muškarce od 18 do 45 godina u ruralnim sredinama, druga komponenta HI-eva programa pružit će UN-obuku NGO-ima, udrugama, vjerskim vođama i drugim utjecajnim osobama civilnoga društva. Pilot projekt počeo je 2004. u općinama Doboju i Ilijašu. Obuhvaćene su organizacije Civilne zaštite, Crvenoga križa, policije, BHMAC-a, općinski dužnosnici i klubovi/društva što zastupaju ribare, planinare i lovce.^[120]

Intersos, partner UNICEF-a, u suradnji sa rimskim i sarajevskim sveučilištem, provodi sociološko istraživanje s ciljem da ocijeni ponašanje i stavove sociokulturnih kategorija izloženih opasnosti od mina/NUS-a. Na temelju rezultata toga istraživanja, Intersos je osmislio projekt koji je dobio potporu UNICEF-a, a počeo je u rujnu 2004. Ciljna su skupina toga projekta predstavnici zajednice i sindikalisti u šest općina. Projekt radi s najviše marginaliziranim zajednicama i onima u najvećoj opasnosti kako bi se razvili lokalni kapaciteti za smanjivanje opasnosti.^[121]

Financiranje i pomoć

Landmine Monitor procjenjuje da je u 2004. donirano ukupno US$28.557.017 za protuminsku djelatnost u BiH i to iz nacionalnih i međunarodnih izvora, što je znatno više nego $17,46 milijuna iz 2003. Iznos sredstava koji je objavio BHMAC kao donacije nacionalnih izvora pokazuje da je BiH reducirala svoje nekadašnji ovisnost o međunarodnim donatorima i domaći izvori dali su otprilike 33 posto sredstava za protuminsko djelovanje u 2004, a međunarodni su donatori dali otprilike 67 posto. No ukupno su se u odnosu na prethodne godine znatno povećale donacije i nacionalnih i međunarodnih donatora.

BHMAC je objavio da je KM15.383.903 ($9.783.278)^[122] došlo iz nacionalnih izvora, među ostalim i od Vijeća ministara (KM3.082.381, za troškove BHMAC-a), od UG Phoenix-a (KM450.000, za razminiranje), od entitetskih vlada (KM11.001.166, za organizacije Civilne zaštite) te iz kantona (KM850.356, za razminiranje, ograđivanje i označavanje miniranih područja). To je bitno povećanje nacionalnoga financiranja u odnosu na 2003. (KM12.863.853, $7,46 milijuna), i gotovo dvostruko više nego u 2002. (KM10.413.563, $5,06 milijuna). BiH je premašila i vlastito obećanje od $7,675 milijuna, što je poslije revidirano i spušteno na $6,6 milijuna.^[123]

Nema sveobuhvatnih podataka o međunarodnim donacijama za protuminsko djelovanje u BiH. Financiranje može ići kroz BHMAC, UNDP, ITF i druge organizacije koje djeluju u BiH, a može sadržavati i pomoć u naturi. Monitor je ustanovio da su u 2004. vlade 13 država, Europska komisija, (EC), SFOR, UNDP i razne međunarodne organizacije donirale otprilike $18.773.739 radi podrške protuminskoj djelatnosti u BiH. To je znatno više nego iznosa međunarodnih donacija od KM19.000.543 ($12 milijuna) koliko je za 2004. objavio BHMAC.^[124] Samo je ITF osigurao više od $14 milijuna dolara za protuminsku djelatnost u BiH u 2004.^[125] Ukupna donatorska sredstva koja je objavio Landmine Monitor za 2003. bila su $10,4 milijuna.^[126]

Donatori su u 2004. bili:

• Austrija: €466.347 ($580.043) od toga $220.286 za austrijski NGO HOPE 87 za pomoć žrtvama, $12.438 za NPA i $347.319 preko ITF-a;^[127]
• Belgija: €26.000 ($32.339) pomoći (stručnjaci za razminiranje u SFOR-u);^[128]
• Kanada: C$2.647.229 (US$2.033.671) od toga $920.319 za CIDC, $998.694 za UNDP IMAP preko ITF-a i $114.658 za UNICEF;^[129]
• Finska: €170.000 ($211.446) Finskomu Crvenom križu/ICRC-u za integrirano protuminsko djelovanje.^[130]
• Francuska: €80.000 ($99.504) UEM-u za razminiranje;^[131]
• Njemačka: €1.315.776 ($1.636.562) preko ITF-a za razminiranje i tehnički izvid;^[132]
• Italija: €500.000 ($621.900) za UNDP IMAP;^[133]
• Luksemburg: €147.632 ($183.625) HI-u za UM;^[134]
• Nizozemska: $775.663, od toga €499.500 ($621.278) za UNDP IMAP KM244.159 ($154.385) Jezuitskoj izbjegličkoj službi za pomoć žrtvama;^[135]
• Norveška: NOK16.665,000 ($2.472,588) za NPA preko ITF-a za razminiranje;^[136]
• Švedska: SEK5.000.000 ($680.457) za BHMAC za razminiranje;^[137]
• Švicarska: CHF182.250 ($135.000) za NPA preko ITF-a;^[138]
• SAD: $3.599.598, od toga tri milijuna preko ITF-a i KM948.259 ($599.598) za LSN-BiH za pomoć žrtvama;^[139]
• Europska komisija: €3.817.000 ($4.747.585) za razminiranje, tehnički izvid, jačanje kapaciteta, LIS i zamjenu opreme Civilne zaštite;^[140]
• SFOR: €150.000 ($186.570) osiguranje za pirotehničke timove oružanih snaga.^[141]
• Adopt-A-Minefield (SAD): $29.189, od toga $17.700 za LSN-BiH KM18.170 ($11.489) za STOP Mines za pomoć žrtvama.^[142]

ITF je osigurao $14.059.299 za protuminsko djelovanje u BiH, što je 56 posto izdataka ITF-a za 2004.^[143] U donacije o kojima govori ITF, a nisu uključene u gornje izvještaje o donatorima, spadaju Adopt-A-Minefield sa $117.296 za aktivnosti protuminskoga djelovanja; Irska sa $154.726 za razminiranje; Institut Marshall Legacy s $30.000 za centar za obuku pasa tragača mina; UNDP sa $600.703 za razminiranje.^[144] Te je iznose Landmine Monitor uključio u procjenu ukupnih financijskih sredstava.

BHMAC je objavio da je UNICEF dao $1.079.113 za protuminskoga djelovanja u 2004.^[145]

Unatoč povećanju u odnosu na prethodne godine, ukupna količina sredstava iz nacionalnih i internacionalnih izvora i dalje je bitno manja od vladinih proračunskih predviđanja. BHMAC je procijenio da je potrebno $51,17 milijuna za plan protuminskoga djelovanja u 2004., od toga je predviđeno da nacionalni izvori BiH daju $7,675 milijuna (15 posto), a međunarodni donatori da daju ostatak od $43,49 milijuna.^[146] U veljači 2004. procijenjena potrebna sredstva revidirana su, a oko pedeset milijuna dolara.^[147]

Žrtve mina

U 2004. zabilježene su 43 žrtve mina i neeksplodiranih eksplozivnih sredstava, od njih je 16 osoba poginulo (trojica su bili pirotehničari), a 27 ih je ranjeno; od toga borja šestero je bilo djece.^[148] To je za 20 posto manje u odnosu na 54 nove žrtve u 2003. (23 poginulih i 31 ranjena osoba).^[149] Od novih žrtava u 2004. 35 je bilo civila, osmero pirotehničara; 34 žrtve stradale su u Federaciji BiH, a devetero u Republici Srpskoj.

Ljudi od mina stradavaju i u 2005. Do 1. srpnja ove godine zabilježeno je šestero poginulih i četvero ranjenih.^[150] Dana 5. svibnja 2005. jedan je 32-godišnji pirotehničar iz Republike Srpske, iz vojne postrojbe za razminiranje, poginuo u razminiranju polja kraj Zvornika na sjeveroistoku BiH.^[151]

Od 1996. Međunarodni Odbor Crvenoga križa (ICRC) i Crveni križ BiH diljem zemlje prikupljaju podatke o žrtvama mina i pružaju podatke o minskim incidentima. Do 1. srpnja 2005. baza podataka Crvenoga križa sadržavala je podatke o 4.878 žrtava (959 ljudi poginulo je, a 3.919 je ozlijeđeno) od 1992. Podaci ICRC-a pokazuju da se od 2000. svake godine smanjuje broj žrtava mina u BiH.^[152]

U 2005. kontrola baze podataka o žrtvama mina prešla je s ICRC-a na BHMAC, ali i dalje će je voditi Crveni križ dok BHMAC ne razvije potrebne kapacitete.^[153]

Izvid utjecaja mina i miniranosti na zajednicu (LIS) javlja o znatno većem broju žrtava u razdoblju od 1996. do 2001. Zabilježena je 2.171 žrtva, a baza podataka ICRC-a za to razdoblje bilježi 1.353 žrtava.^[154]

Analiza tipa ozljeda pokazala je da je od 1992. do srpnja 2004. bilo 2.285 amputacija, 415 ozljeda oka i 2.743 slučaja šrapnelskih rana donjega ili gornjega dijela trupa. Ti podaci ne podudaraju se s ukupnim brojem ozlijeđenih jer su neki pretrpjeli više tipova ozljeda.^[155]

Pomoć žrtvama

BiH i dalje treba međunarodnu pomoć i suradnju u području zdravstvene zaštite. Na Prvoj preglednoj konferenciji Bosna i Hercegovina identificirana je kao jedna od 24 države stranke s velikim brojem minskih žrtava i s “najvećom odgovornošću da djeluje, ali i najvećim potrebama i očekivanjem pomoći” u pružanju odgovarajuće pomoći u njezi, rehabilitaciji i reintegraciji žrtava.^[156]

Dvije minske žrtve iz BiH sudjelovale su na Summitu žrtava i Prvoj preglednoj konferenciji u Nairobiju u studenome i prosincu 2004.

U lipnju 2005. u sklopu obveza prema akcijskome planu iz Nairobija, BiH je predstavila neke svoje ciljeve za razdoblje 2005.-2009. u nastojanju da bolje pomogne minskim žrtvama. Među tim su ciljevima na području pomoći žrtvama i: stvaranje standardiziranoga informacijskoga sustava o minskim žrtvama, poboljšanje koordinacije među organizacijama koje pomažu minskim žrtvama i to uspostavom radnih tijela; razvijanje standarda kvalitete ortopedske i medicinske rehabilitacije, unapređivanje profesionalnog razvoja, prekvalificiranje i obrazovanje žrtava mina, te poticanje zapošljavanja minskih žrtava; dopunjavanje postojećih zakona o pravima osoba s invaliditetom.^[157]

U 2005. BiH je predala neobveznu točku J u svojem Izvještaju Article 7 za 2004. s pojedinostima o minskim žrtvama i nekim organizacijama koje im pomažu.^[158] U 2004 bila je 21 takva organizacija, od vladinih ministarstava do nevladinih organizacija, i udruga registriranih u BHMAC-u.^[159]

Vlade FBiH i RS, međunarodna zajednica i lokalni NGO-ovi i dalje nastoje ublažiti zdravstvene i socioekonomske prepreke s kojima se susreću minske žrtve. Svaki entitet odgovoran je za zdravstvenu i socijalnu skrb svoje populacije, a odgovornost se dalje dijeli i na kantone u FBiH.^[160]

Pomoć žrtvama podstrategija je BHMAC-ove Strategije protuminskoga djelovanja za 2005.–2009. Prioritetni su zadaci: jačanje i usklađivanje zakonodavstva o osobama s invaliditetom; jačanje sustava rehabilitacije; jačanje svijesti o invaliditetu kako bi se popravila kvaliteta života osoba s invaliditetom; olakšavanje zapošljavanja osoba s invaliditetom. BHMAC je odgovoran za koordiniranje pomoći minskim žrtvama preko koordinacijske skupine ‘Pomoć žrtvama protupješačkih mina’, u kojoj su vladina ministarstva i odjeli, NGO-i i organizacije koje djeluju na terenu. Ta se skupina sastoji od predstavnika federalnih ministarstava zdravstva i rada i socijalne skrbi, RS-ovih ministarstava zdravstva i rada, BHMAC-a, UNICEF-a i triju nevladinih organizacija - STOP Mines (predsjeda), Landmine Survivors Network i Unija civilnih žrtava rata. Handicap International pruža stručnu pomoć. Uprava za pomoć minskim žrtvama, na razini BiH uspostavljena je da djeluje kao ukupni koordinator aktivnosti pomoći žrtvama. U planu su uspostava standarda medicinske rehabilitacije, ortopedskih usluga akreditiranje organizacija standardni operativni postupci, obuka i organizacija nadzora i ocjene projekata. U planu su i web stranica i baza podataka.^[161]

BiH ima četiri klinička sveučilišna bolnička centra u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru i Tuzli, mrežu općih i područnih bolnica te dom zdravlja u svakoj općini.. Stanice za prvu pomoć postoje u svim domovima zdravlja u zemlji, ali nedostaje dobro opremljen sustav hitnoga prijevoza.

U FBiH postoji 38 rehabilitacijskih centara za fizičku rehabilitaciju koje financira zdravstveni fond FBiH. Žrtve rata, među njima i minske žrtve, liječe se besplatno. U RS-u su 22 takva centra. Japanska vlada dala je računalni softver za te centre.^[162] Neke bolnice, domovi zdravlja i privatni centri ili toplice, također pružaju fizioterapiju i rehabilitaciju.

U BiH ima 13 javnih ortopedskih radionica (osam u FBiH, četiri u RS i jedna u Distriktu Brčko) te 14 privatnih. Standard i kvaliteta njege u njima znatno se razlikuju u raznim dijelovima BIH. U BiH ima oko 60 do 70 ortopedskih tehničara, ali rijetki su školovani u skladu s međunarodnim standardima. Ta profesija nije službeno priznata u BiH.^[163] Visoka cijena proteza i drugih pomagala ograničava vladinu sposobnost da udovolji potrebama minskih žrtava i drugih amputiraca.

Centar za međunarodnu rehabilitaciju sa sjedištem u SAD-u (Center for International Rehabilitation) organizirao je 12-mjesečno obrazovanje na daljinu, o protezama, i to u kolovozu 2005. Cilj je bio unaprijediti kvalitetu usluge koja se pruža minskim žrtvama u lokalnim sredinama i to tako da se razviju i primijene programi učenja na daljinu, da se izgrade regionalna središta za primjenu međunarodno priznatih programa obuke o protetici; da se ocijeni potencijal za širenje programa učenja na daljinu na cijelu regiju. Program želi obučiti 61 učenika. Tečaj se temelji na međunarodnim standardima, a teorijska komponenta obavlja se učenjem na daljinu preko CIR-ove web stranice. U 2004. CIR je pružio obrazovanje o protetici u 11 rehabilitacijskih centara u regiji, za 22 rehabilitacijska tehničara.^[164]

Državni centri za socijalnu skrb locirani su u svakoj općini i mogu pomoći minskim žrtvama na lokalnoj razini. U 2004. bilo je u BiH 60 centara za mentalno zdravlje i tri psihijatrijske klinike^[165] No psihosocijalna pomoć u BiH neadekvatna je. Jedan je od glavnih problema nedostatak razumijevanja u općoj populaciji da osobe s invaliditetom imaju prava i potrebe.

U 2004. 16 je minskih žrtava iz BiH bilo na obuci o rehabilitaciji u Rehabilitacijskome institutu u Republici Sloveniji. Kao dio programa obuke o rehabilitaciji troje je studenata iz BiH uključeno u tečaje protetike na Školi za zdravstvene studije ljubljanskoga sveučilišta. Taj studij financiraju francuske i američke donacije ITF-u. Osim toga, ljetni praznici za trinaestero djece žrtava mina organizirani su u suradnji sa slovenskim Crvenim križem u zdravstvenome odmaralištu Debeli Rtič u Sloveniji.^[166]

Godine 2004 Island je donirao 200 proteza ortopedskim centrima u Sarajevu, Mostaru i Tuzli.^[167] Početkom 2004. partnerstvo zaklade ‘Wheelchair Foundation’ i Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, podijelilo je žrtvama rata 50 invalidskih kolica, a još 450 ih čeka distribuciju preko mreže Crvenoga križa BiH.^[168]

U 2004 Jezuitska pomoć izbjeglicama (JRS) pokrenula je program pomoći mladima do 25 godina koji su stradali u ratu i poslije njega, i još jedan program za minske žrtve starije od 25 godina, u Sarajevu. Program za mlade pružao je medicinsku pomoć, rehabilitaciju (i pomoć u nabavci proteza i pomagala) , pomoć u obrazovanju putem školarina, ljetne kampove te materijalnu, psihosocijalnu i pravnu pomoć. U 2004. taj je program pomogao skupini od 134 mlade osobe, od kojih je 65 bilo žrtava mina; 55 je dobilo protezu ili ortopedska pomagala, 27 je dobilo rehabilitaciju, a za petero je omogućen medicinski pregled. Program je završio u listopadu 2004. U 2004. je pružena pomoć i za 154 odrasle osobe, od toga 64 minske žrtve; 45 ljudi dobilo je protezu ili ortopedska pomagala, a 36 je dobilo rehabilitaciju u medicinskim centrima. Taj je program završio u prosincu 2004. U tim dvama programima 79 je ljudi dobilo besplatne lijekove, čarape za proteze, prijevoz ili hranu (osobito za one koji su putovali u Sarajevo iz drugih dijelova BiH). JRS ima i kompjutorsku školu i program obnove kojim pomaže minskim žrtvama i drugim osobama s invaliditetom da prilagode svoje kuće.^[169] Te programe podržava CORDAID.

Mreža žrtava mina - Landmine Survivors Network (LSN) aktivna je u 12 veoma miniranih regija Bosne i Hercegovine. LSN zapošljava 14 minskih žrtava/amputiraca, među njima i 12 djelatnika koji pružaju pomoć žrtvama na individualnoj bazi i ocjenjuju njihove potrebe, nude psihološku i socijalnu pomoć i educiraju obitelji o posljedicama gubitka uda. LSN žrtvama olakšava pristup onim službama koje pružaju aparate za kretanje, zdravstvene usluge ili izobrazbu. Ako nema takvih služba, LSN katkad intervenira kako bi izravno pomogao, pa i tako da pokrije cijenu proteze, popravka kuće ili hitne opskrbe hranom. LSN osniva i skupine za podršku i prati napredak žrtava mina u oporavku i reintegraciji. U 2004. takvi djelatnici obavili su 6.215 kućnih posjeta, registrirali još 116 minskih žrtava u svojoj bazi podataka, ostvarili prvi kontakt sa 127 ljudi i obavili 254 posjeta bolnici. Osim toga, održali su u ime svojih klijenata i 343 sastanka s raznim službama. U 2004. LSN je pružio izravnu pomoć za 327 minskih žrtava/amputiraca i izveo 215 uspješnih spajanja sa službama koje organiziraju vlasti ili druge organizacije; oko 90 posto klijenata minske su žrtve. LSN je distribuirao 30 pari štaka, dvoja kolica i šest pari ortopedskih cipela. Pokrio je otprilike 15 posto troškova proteza za 40 civilnih minskih žrtava, a ostalo su pokrili nadležni kantoni Federacije BiH ili ministarstvo zdravstva Republike Srpske; troškove za vojne žrtve u potpunosti su pokrile vlasti. LSN je pokrenuo akciju provjere kvalitete protetskih udova, s ciljem da se popravi usluga. Organizirao je i obuku u vođenju malih poduzeća za 24 žrtve, a 68 minskih žrtava dobilo je početna sredstva za pokretanje malih poduzeća. LSN-ove aktivnosti usmjerene na gospodarsku reintegraciju usredotočene su na stvaranje održivih poslovnih prilika, kroz zapošljavanje ili samozapošljavanje. Skupine minskih žrtava sastaju se i podučavaju ostale vještinama vođenja malih poduzeća. U rujnu 2004. LSN je organizirao 6. godišnji memorijal princeze u odbojci za invalide. Sudjelovalo je šest ekipa iz obaju entiteta. LSN aktivno promovira i prava osoba s invaliditetom, među ostalim i tako što podržava lokalne nevladine organizacije koje rade sa i za osobe s invaliditetom.^[170]

Prema statistici ICRC-a najmanje 415 ljudi u minskim je nesrećama pretrpjelo ozljede oka. Banjalučka udruga za slijepe ima barem 57 članova koji su žrtve mina/NUS-a. No ne čini se dovoljno za potrebe osoba s oštećenjem vida. U RS osobe koje izgube vid u minskom incidentu primaju najmanje naknade za minske žrtve; sve su im medicinske usluge besplatne i oni koji su izgubili jedno oko imaju pravo na besplatnu očnu protezu.^[171]

Handicap International provodi u BiH program SHARE-SEE (Samopomoć i savjeti oko prava i jednakih mogućnosti u jugoistočnoj Europi). Svrha toga programa jest podizanje svijesti, jačanje organizacija za invalide i poticanje jednakih mogućnosti i pune participacije osoba s invaliditetom u zajednici. Projekt financiraju HI i američki State Department kroz ITF. U 2004. održano je 125 radionica i 652 konzultacija. U 2003.-2004. SHARE-SEE je podržavao i 20 regionalnih razmjena i studijskih posjeta, tri međunarodne konferencije, dvije međunarodne radionice o službama u zajednici i osam nacionalnih konferencija, a dodijelio je i razvojne stipendije od €3.000 do €8,000 ($3.700-$9.950) skupinama koje zastupaju osobe s invaliditetom.^[172]

NGO HOPE 87 vodi dva programa za minske žrtve, medicinsku i psihosocijalnu rehabilitaciju minskih žrtava u Sarajevu i rehabilitaciju i socijalnu integraciju mladih u Sarajevu HOPE 87 pruža ambulantni medicinski tretman i psihosocijalnu podršku, izobrazbu za rad na računalu i učenje stranih jezika za minske žrtve i druge žrtve rata. Trenutačno poliklinika HOPE 87 njeguje 280 ljudi (170 minskih žrtava). Za područje Sarajeva ona je i centar za obuku u ublažavanju boli i njezi žrtava mina/NUS-a. U 2004. 95 ljudi išlo je na tečajeve engleskoga i njemačkog. U lipnju 2004. HOPE 87 je vodio petodnevni tečaj ronjenja za 20 ljudi u ronilačkome centru u Hrvatskoj; troje sada radi u tvrtkama koje razminiraju rijeke u BiH. U lipnju 2005. HOPE 87 uveo je novi tečaj za vođenje malih i srednjih poduzeća, pod imenom Stvaranje ideja za posao. Te programe financira austrijska Agencija za razvoj i japanska Agencija za međunarodnu suradnju.^[173]

NGO Udruženje Amputiraca (UDAS) sa sjedištem u Banjoj Luci djeluje u Republici Srpskoj i aktivno je u prikupljanju podataka, olakšavanju dostupnosti proteza i rehabilitacijskoga tretmana, psihosocijalne podrške i gospodarske reintegracije. U 2004. u UDAS-ovoj bazi podataka bilo je registrirano tri stotine amputiraca. U 2004. UDAS je sudjelovao u razvoju sportova za osobe s invaliditetom i organiziranju zanatskih i kiparskih radionica. Neki članovi UDAS-a uspješno su pokrenuli vlastite poslove, frizerske i krojačke salone, peradarske farme i proizvodnju gljiva, a sve to u sklopu projekta gospodarske reintegracije. UDAS-ov proračun za 2004. bio je €38.000 ($47.264); 10 posto dale su banjalučke vlasti.^[174]

U 2004. desetero minskih žrtava koje su sudjelovale u projektu generiranja prihoda u organizaciji udruga STOP Mines i Adopt-a-Minefield: May Life be Sweet, postiglo je određene rezultate: 66 kilograma meda iz njihovih košnica donirano je drugim minskim žrtvama i njihovim obiteljima,^[175] U rujnu 2004. STOP Mines i Adopt-a-Minefield pokrenuli su nov program nazvan Održiva profesionalna rehabilitacija za žrtve mina u Republici Srpskoj. Tome je programu cilj pružiti kapital minskim žrtvama koje imaju poslovnu ideju ili ideju kako da se ponovno zaposle, ili već posjeduju temeljno znanje ili iskustvo Tri su veličine zajmova: $660, $1.330 i $2.330. U siječnju 2005. dodijeljeno je prvih 13 zajmova projektima kao što su nabava specijaliziranih alata za servisiranje i popravak klima-uređaja, nabava bika s rodovnikom i osnivanje farme jestivih puževa. Početno financiranje ostvareno je u obliku zajma američkoga State Departmenta preko ITF-a. ^[176]

U FBiH ima pedesetak sportskih klubova za osobe s invaliditetom, među njima i tri ženske ekipe u Tuzli, Sarajevu i Zenici. Udruga za sport i rekreaciju invalida BiH ima objekte u Sarajevu, Tuzli, Goraždu, Unsko-Sanskome kantonu i Srednjoj Bosni. Oko deset tisuća ljudi koristi se tim programima, među njima i mnoge žrtve mina.^[177] U 2004. u RS bilo je osam odbojkaških klubova za invalide, osnovanih upravo za žrtve mina/NUS-a. Ukupno u Republici Srpskoj ima 35 sportskih klubova za osobe s invaliditetom. Svakoga prosinca organizira se međunarodni turnir na kojem sudjeluju ekipe iz BiH i inozemstva.^[178] Muška ekipa za odbojku za invalide osvojila je zlatnu medalju na Paralimpijskim igrama 2004. u Ateni. U 2005. Ministarstvo sporta i mladeži Republike Srpske dodijelilo je KM100.000 (oko $63.000) sportskim aktivnostima za osobe s invaliditetom.^[179]

Nevladina organizacija Eco-Sports radi s osobama s invaliditetom na rehabilitaciji kroz sportske aktivnosti poput ronjenja; 32 minske žrtve iz Sarajevskoga kantona sudjeluju u tome programu. Eco-Sports financijska sredstva dobiva od ITF-a.^[180]

U 2004. dvije su regionalne vlade iz Italije, Emilia Romagna i Marche dodijelile €3.5 milijuna ($4,3 milijuna) u gotovini i u nature, za pomoć raznim projektima u zdravstvenom sektoru BiH. Ta će se sredstva upotrijebiti i za pomoć u zapošljavanju mladih s invaliditetom. Planirano je da projekt traje tri godine, a odvijat će se u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Zenici, Bihaću i Banjoj Luci. Osim toga, u državnim će se institucijama održavati tečajevi jačanja svijesti o potrebama osoba s invaliditetom.^[181]

Politika i praksa u odnosu prema invalidnosti

U BiH postoje četiri različite sheme za potporu osobama s invaliditetom. U Federaciji BiH stanje varira od kantona do kantona. Distrikt Brčko ima vlastite zakone o socijalnoj skrbi, ali nije usvojio nijedan specifičan zakon o pravima i povlasticama vojnih ili civilnih ratnih invalida. Znatno variraju razine zaštite i potpore među entitetima i među kantonima i to zbog različitih razina gospodarskoga razvoja i resursa, te između civilnih i vojnih ratnih invalida. Teškoće na koje nailaze organizacije koje pružaju pomoć jesu nedostatak državnih programa za osobe s invaliditetom, različiti zakoni za civile i vojne žrtve te slaba primjena postojećih zakona^[182]

Civilne žrtve mina moraju plaćati svoje zdravstveno osiguranje. Oni primaju mnogo nižu i neredovitiju naknadu za svoje ozljede od vojnika. U nekim slučajevima civili moraju platiti i dio troškova liječenja i dio troškova proteze, što je mnogima neizvedivo u zemlji u kojoj je prosječna plaća oko 880 dolara na godinu.

Ministarstvo rata i ratnih veterana Republike Srpske daje socijalnu pomoć žrtvama rata, i vojnim i civilnim žrtvama mina. U svibnju 2004. parlament Republike Srpske prihvatio je novi zakon o vojnim i civilnim žrtvama mina koji je stupio na snagu 1. siječnja 2005., a koji je u skladu s uvjetima Svjetske banke za dobivanje kredita za pružanje socijalne skrbi. Zbog proračunskih ograničenja najavljeno je da će taj zakon biti nadopunjen kako bi se reducirale povlastice jer vlada Republike Srpske vjeruje da je bolje imati realističan zakon koji se može primijeniti nego poticati očekivanja koja se raspoloživim sredstvima ne mogu ostvariti.

U Federaciji BiH, kroz ministarstvo ratnih veterana, vojna žrtva mina ima pravo na besplatnu protezu svake tri godine, besplatnu zdravstvenu zaštitu i osiguranje, besplatno liječenje u specijalnim rehabilitacijskim centrima i naknadu za invaliditet. No vlada navodno ima poteškoća s ostvarivanjem ravnoteže između potreba i raspoloživih sredstava. U lipnju 2004. donesen je novi zakon o ratnim veteranima.

Konačnu verziju srednjoročne razvojne strategije BiH (PRSP) za 2004.-2007. prihvatilo je Vijeće ministara 5. veljače 2004. Ta strategija sadržava 12 sektora, među njima i zdravstvenu zaštitu, socijalnu i mirovinsku politiku te protuminsko djelovanje. Preporuke PRSP-a sadržane su u revidiranoj Strategiji protuminskoga djelovanja koja prihvaća da se pomoć žrtvama mina poveže u zdravstvenome sustavu i sustavu socijalne skrbi za osobe s invaliditetom. Pomaganje žrtvama ovisi o sadašnjim reformama u socijalnim službama, sustavu zapošljavanja i zdravstvene zaštite. Ostvarenje tih reforma ovisi o razvoju koordinacije informacija i razmjene podataka, napretku u istraživanju, planiranju i oslanjanju na domaće kapacitet za pomoć žrtvama.^[183]

---

^[1] BiH se sastoji od dvaju entiteta i jedne autonomne oblasti: Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH), Republika Srpska (RS), and Distrikt Brčko.
^[2] Narodne novine BiH, br. 61/04.
^[3] Intervju s Amirom Arifović, savjetnicom u Odjelu za mir i sigurnost ministarstva vanjskih poslova, Sarajevo, 11. svibnja 2005.
^[4] Prethodni su izvještaji predani 17. svibnja 2004., 1. travnja 2003., 20. svibnja 2002, 1. rujna 2001. i 1. veljače 2000.
^[5] Govor Safeta Halilovića, ministra civilnih poslova, Summit u Nairobiju o svijetu bez mina (Prva pregledna konferencija), Nairobi, 3. prosinca 2004.
^[6] Govor Safeta Halilovića, Prva pregledna konferencija, Nairobi, 3. prosinca 2004. Vidi i “Inicijativa o regijama bez mina: Primjer regije jugoistočne Europe bez mina do 2009.”. Pripremila ga je Slovenija, a predstavljen je na Prvoj preglednoj konferenciji u Nairobiju, 1. prosinca 2004. Podržali su ga Albanija, Austrija, Bosna i Hercegovina, Kanada, Hrvatska, Bivša Jugoslavenska Repbulika Makedonija, Norveška, Srbija i Crna Gora, Slovenija i Europska komisija.
^[7] Faks ministarstva vanjskih poslova Landmine Monitoru, 29. travnja 2003.
^[8] Ujedinjeni narodi, “Zemlje ujedinjene u borbi protiv protupješačkih mina” 4. studenoga 2004., www.un.int/angola/press_release_landmines.
^[9] Intervju s članovima Povjerenstva za razminiranje, Sarajevo, 30. siječnja 2003.
^[10] Vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 193.
^[11] “Operacija Žetva u području Lopara” BBC Monitoring Service, 26. svibnja 2004., www.nato.int/sfor/media.
^[12] “Slovenski mirovnjaci u Bosni zaplijenili najveću količinu oružja u zadnjih pet godina”, BBC Monitoring Service, 24. lipnja 2004.
^[13] Novinski članci s web stranice Centra za sigurnosne studije, www.css.ba.
^[14] “Mirovnjaci uhitili bivšeg paramilitarnoga zapvojednika”, 14. studenoga 2004., www.setimes.com, skinuto 22. studenoga 2004..
^[15] “EUFOR prikuio “velike količine oružja u bosanskim gradovima Bihaću i Kiseljaku”, BBC Monitoring Service, 14. travnja 2005.
^[16] Izjava Darka Vidovića, Povjerenstvo za razminiranje, odbor za uništavanje zaliha, Ženeva, 15. lipnja 2005.; email od bojnika J. Scotta, časnika za razminiranje, EUFOR, 7. lipnja 2005. Operacija Žetva počela je kao inicijativa SFOR-a 1998. radi skupljanja neregistriranoga oružja, mina, eksploziva i drugih eksplozivnih naprava od privatnih osoba, u suradnji s lokalnom policijom, pod uvjetima amnestije. Od 1998. do veljače 2004. prikupljeno je 32.907 protupješačkih mina kao i velika količina drugoga streljiva. Uništavanje izvodi SFOR (sada EUFOR). Email od bojnika Michaela Forstera, SO Countermines, SFOR, 29. travnja 2004.
^[17] Izvještaj Article 7, točka i D i G, 1. veljače 2000. (za razdoblje od 8. ožujka 1999. do 1. veljače 2000.)
^[18] Izvještaj Article 7, točka G, 17. svibnja 2004. (za kalendarsku godinu 2003.) i 6. svibnja 2005. (za kalendarsku godinu 2004.)
^[19] Izvještaj Article 7, točka G, 17. svibnja 2004. i 6. svibnja 2005.
^[20] Izvještaj Article 7, točka G, 17. svibnja 2004. i 6. svibnja 2005.
^[21] Sgt. Kris Dlouhy, “JMA–Blasting Ahead to a safer BiH,” SFOR Informer, No. 165, rujan 2003.
^[22] Capt. Julian Gumley, “Weapons Storage Sites in BiH,” SFOR Informer, No. 165, rujan 2003; email od bojnika Matta Richardsa, SO Countermines, SFOR, 18. ožujka 2004.
^[23] Izjava Darka Vidovića, Povjerenstvo za razminiranje, Stalni odbor za uništenje zaliha, Ženeva, 15. lipnja 2005.
^[24] VIdi Landmine Monitor Report 2004, str. 195. U 2002, BHMAC-ova baza podataka sadržavala je 18.228 minskih polja. See Landmine Monitor Report 2002, str. 116.
^[25] BHMAC, “Izvještaj o protuminskome djelovanju za 2004,” str. 3.
^[26] Vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 196.
^[27] UNDP, “Integrated Mine Action Program (IMAP),” veljača 2004; “UN agency project aims to clear landmines from Bosnia and Herzegovina,” UN News Service, 10. ožujka 2004.
^[28] Detalje ćete pronaći u Landmine Monitor Report 2004, str. 198-199.
^[29] BHMAC, “Strategija protuminskoga djelovanja Bosne i Hercegovine”. str. 4-5, www.bhmac.org, skinuto 2. travnja i 10. rujna 2005..
^[30] UNDP, “MDG Update Report for Bosnia and Herzegovina: PRSP, Europe and Beyond,” Sarajevo, rujan 2004, str. 44.
^[31] BHMAC, “Strategija protuminskoga djelovanja Bosne i Hercegovine”, str. 5, 12, 22.
^[32] BHMAC, “Strategija protuminskoga djelovanja Bosne i Hercegovine”, str. 20.
^[33] BHMAC, “Strategija protuminskoga djelovanja Bosne i Hercegovine”, str. 5-6. Odgovornost za primjenu ove strategije leži na ministarstvu civilnih poslova, a ne na Vijeću ministara.
^[34] BHMAC, “Strategija protuminskoga djelovanja Bosne i Hercegovine”, str. 12.
^[35] BHMAC, “Strategija protuminskoga djelovanja Bosne i Hercegovine”, str. 12.
^[36] BHMAC, “Strategija protuminskoga djelovanja Bosne i Hercegovine”, str. 3.
³⁷ BHMAC, “Strategija protuminskoga djelovanja Bosne i Hercegovine”, str. 20.
^[38] BHMAC, “Strategija protuminskoga djelovanja Bosne i Hercegovine”, str. 13-14.
^[39] BHMAC, “Strategija protuminskoga djelovanja Bosne i Hercegovine”, str.13-14.
^[40] BHMAC, “Strategija protuminskoga djelovanja Bosne i Hercegovine”, str. 13-14.
^[41] BHMAC, “Strategija protuminskoga djelovanja Bosne i Hercegovine”, str.13-15.
^[42] BHMAC, “Strategija protuminskoga djelovanja Bosne i Hercegovine”, str. 6.
^[43] BHMAC, “Strategija protuminskoga djelovanja Bosne i Hercegovine”, str. 3.
^[44] BHMAC, “Strategija protuminskoga djelovanja Bosne i Hercegovine”, str. 17.
^[45] Izjava Darka Vidovića, Povjerenstvo za razminiranje, Peti sastanak država stranaka, Bangkok, 15.–19. rujna 2003. Prosječni tečaj za 2004: KM1 = $0,6323, i tako je upotrebljen u cijelom ovom izvještaju za podatke iz 2004. Središnja banka Bosne i Hercegovine, 10. kolovoza 2005.
^[46] BHMAC, “Strategija protuminskoga djelovanja Bosne i Hercegovine”, str.17.
^[47] BHMAC, “Strategija protuminskoga djelovanja Bosne i Hercegovine”, str.17-18.
^[48] BHMAC, “Operativni plan humanitarnoga razminiranja u Bosni i Hercegovini za 2005,” str. 6.
^[49] BHMAC, “Plan protuminskoga djelovanja za 2004,” str. 13.
^[50] BHMAC, “Izvještaj o protuminskome djelovanju u BiH” 2004., str. 2.
^[51] BHMAC, “Izvještaj o protuminskome djelovanju u BiH,” 2004. str. 4-5, 12-13.
^[52] BHMAC, “Izvještaj o protuminskome djelovanju u BiH,” 2004. str. 4. Među 38 akreditiranih organizacija su i tri entitetske vojske, tri organizacije Civilne zaštite, 15 NGO-a (devetg lokalnih i šest međunarodnih) te 17 komercijalnih tvrtka.
^[53] BHMAC, “Strategija protuminskoga djelovanja Bosne i Hercegovine”, str. 5. Standardi se mogu naći na BHMAC-ovoj web stranici: www.bhmac.org.
^[54] BHMAC, “Strategija protuminskoga djelovanja Bosne i Hercegovine”, str. 3.
^[55] BHMAC, “Izvještaj o protuminskome djelovanju u BiH” 2004. str.7.
^[56] BHMAC, “Operativni plan humanitarnoga razminiranja u Bosni i Hercegovini za 2005,” str. 15.
^[57] Razgovor s Darvinom Lisicom, zamjenikom direktora i Tarikom Serakom, voditeljem operacija, BHMAC, Sarajevo, 9. svibnja 2005.
^[58] BHMAC, “Izvještaj o protuminskoj djelatnosti u BiH,” 2004, str. 7.
^[59] BHMAC, ““Operativni plan humanitarnoga razminiranja u Bosni i Hercegovini za 2005,” str. 7-11.
^[60] GICHD, “Studija lokalnih organizacija u protuminskome djelovanju”, Ženeva, 2005.
^[61] GICHD, “Studija lokalnih organizacija u protuminskome djelovanju”, Ženeva, 2005., str. 172-175. Teška kriza u financiranju u 2001.-2002. objašnjava se nedostatkom povjerenja donatora u vrijeme kad su članovi Povjerenstva za ramziniranje smijenjeni, a Povjerenstvo raspušteno. Vidi Landmine Monitor Report 2002, str. 119.
^[62] BHMAC, “Izvještaj o protuminskome djelovanju u BiH,” 2004, str. 13; BHMAC, “Plan protuminskoga djelovanja za 2004.” str. 7.
^[63] “Plan protuminskoga djelovanja za 2004.” str. 7.
^[64] BHMAC, “Izvještaj o protuminskome djelovanju u BiH,” 2004.
^[65] Razgovor s Tarikom Serakom, voditeljem operacija, BHMAC, 19. svibnja 2005; Sažetak, “Izvid utjecaja mina i miniranosti na zajednicu (LIS): BiH,” u emailu od Mikea Kendellena, direktora za izvid, u Survey Action Centeru, 14. srpnja 2004. Pojedinsoti ćete naći u Landmine Monitor Report 2004, str. 200.
^[66] BHMAC, “Plan protuminskoga djelovanja za 2004,” str. 12.
^[67] BHMAC, “Izvještaj o protuminskome djelovanju u BiH,” 2004. str. 13.
^[68] BHMAC, “Strategija protuminskoga djelovanja Bosne i Hercegovine”, str. 17.
^[69] Izvještaj Article 7, točka F, 6. svibnja 2005.
^[70] BHMAC, “Izvještaj o protuminskome djelovanju u BiH,” 2004. str. 9, 11. BHMAC uočava da je ostvarenje tehničkoga izvida u 2004. bilo devet puta veće nego u 2003. te znatno jeftinije nego operacije humanitarnoga razminiranja.
^[71] BHMAC, “Izvještaj o protuminskome djelovanju u BiH,” 2004. str. 7-11. Tijekom tehničkoga izvida uklonjeno je 29 protupješačkih mina, jedna protutenkovska mina, 85 komada NUS-a, a razminirano je osam kuća. To su podaci koji su uključeni u ukupni broj.
^[72] Vidi i Landmine Monitor Report 2004, str. 202.
^[73] Podatak Darvina Lisice, zamjenika direktora, BHMAC, 9. svibnja 2005.
^[74] BHMAC, “Izvještaj o protuminskoj djelatnosti u BiH,” 2004, str. 13.
^[75] BHMAC, “Izvještaj o protuminskoj djelatnosti u BiH,” 2004, str. 8-10. Privitak točci F izvještaja Article 7 za 2004. pokazuje ove ukupne podatke za razminiranje plus tehnički izvid kao “razminiranje” za svaki entitet i za Brčko.
^[76] Vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 202.
^[77] BHMAC, “Izvještaj o protuminskoj djelatnosti u BiH,” 2004, str. 5.
^[78] Razgovor s bojnikom Jonathonom Scottom, EUFOR, i sa Željkom Kalinićem, direktorom, MICC, EUFOR, Sarajevo, 17. svibnja 2005. Tu su plaće, bonusi, gorivo, materijal za označavanje, troškovi glavnoga sjedišta i mnoge druge stavke. Prosječni tečaj za 2004.: €1 = US$1,2438, i to je upotrebljeno u cijelome ovom izvještaju. Američke federalne rezerve, “Popis tečajnih lista (Godišnji),” 3. svibnja 2005.
^[79] BHMAC, “Izvještaj o protuminskoj djelatnosti u BiH,” 2004, str. 13.
^[80] ICRC/BiHRCS, “Statistika o žrtvama mina i NUS-a”, dala Nataša Halapić, pomoćnik za suradnju, ICRC, Sarajevo, 13. svibnja 2005; vidi dalje odlomke o žrtvama.
^[81] “Stručnjak za razminiranje poginuo u Bosni i Hercegovini,” Agencija France-Presse, 5. svibnja 2005.
^[82] Email i telefonski razgovor s Chrisom Hughesom, voditeljem Odnosa s donatorima, UEM, Sarajevo, 1. kolovoza 2005; razgovor s bojnikom Mattom Richardsom, SO Countermines, HQ SFOR DCC, Sarajevo, 16. veljače 2004.
^[83] ITF, “Godišnji izvještaj za 2004,” str. 28, 30, 46. BHMAC izvještava da su 2004. projekti koje financira ITF razminirali 2.321.383 m2 i obavili tehnički izvid na 290.775 m2. BHMAC, “Izvještaj o protuminskoj djelatnosti u BiH,” 2004, str. 12.
^[84] Odgovor na Upitnik Landmine Monitora, email od Pera Breivika, voditelja programa, NPA, 14. lipnja 2005.
^[85] Odgovor na Upitnik Landmine Monitora, email od Pera Breivika, NPA, Sarajevo, 14. lipnja 2005.
^[86] BHMAC, “Izvještaj o protuminskoj djelatnosti u BiH,” 2004, str. 9, 11.
^[87] UNDP, “UNDP Bosnia and Herzegovina in 2004,” Newsletter Special, January 2005, pp. 8-9.
^[88] BHMAC, “Report on Mine Action in BiH,” 2004, pp. 9, 11.
^[89] Email from Karin Settele, HELP, 27 April 2005.
^[90] BHMAC, “Izvještaj o protuminskoj djelatnosti u BiH,” 2004, str. 9, 11. No UG ZOM je tvrdio da je u 2004 razminirao i proveo tehnički izvid na 210.939 m2. Faks od Fadila Hasanagića, voditelja programa UG ZOM-a, 28. travnja 2005.
^[91] Email od Chrisa Hughesa, direktora Odnosa s donatorima, UEM, 27. travnja 2005.
^[92] BHMAC, “Izvještaj o protuminskoj djelatnosti u BiH,” 2004, str. 9, 11.
^[93] Faks od Grzegorza Michalowicza, direktora tvrtke Pro Vita, Mostar, 10. lipnja 2005.
^[94] Razgovor s bojnikom J. Scottom, SO Countermines, EUFOR, Sarajevo, is a Željkom Kalincem, voditeljem ureda, EUFOR DCC, 17. svibnja 2005.
^[95] Email od Željka Kalinca, EUFOR DCC, 17. travnja 2005.
^[96] Email Željka Kalinca, EUFOR DCC, 17. travnja 2005.
^[97] BHMAC, “Izvještaj o protuminskome djelovanju u BiH,” 2004, str.. 8-13.
^[98] Faks od Rajka Cicovića, direktora Famos-Korana, Pale, 28. travnja 2005.
^[99] Telefonski intervju sa Zemkom Kalnićem, direktorom TRZ Hadžići, 22. travnja 2005.
^[100] BHMAC, “Operativni plan UM-a u BiH za 2005,” str. 12.
^[101] Informacija dobivena od Tarika Seraka, voditelja operacija BHMAC-a, 19. svibnja 2005.
^[102] BHMAC, “Operativni plan UM-a u BiH za 2005,” str. 8.
^[103] BHMAC, “Operativni plan UM-a u BiH za 2005,” str. 8.
^[104] UNICEF, “Program protuminskoga djelovanja u Bosni i Hercegovini, Izvještaj za 2004,” Sarajevo, ožujak 2005, str. 9.
^[105] UNICEF, “Program protuminskoga djelovanja u Bosni i Hercegovini, Izvještaj za 2004,” Sarajevo, ožujak 2005, str. 7, 13.
^[106] Razgovor s Claudiom Baranzinijem, koordinatorom suradnje, i s Natašom Halapić, ICRC, Sarajevo, 10. svibnja 2005.
^[107] Razgovor s Claudiom Baranzinijem i s Natašom Halapić, ICRC, Sarajevo, 10. svibnja 2005.
^[108] Email od Nathalie Prevost, stručne suradnice za UM, UNICEF, 22. lipnja 2005.
^[109] UNICEF, “Program protuminskoga djelovanja u Bosni i Hercegovini, Izvještaj za 2004,” Sarajevo, ožujak 2005, str.10.
^[110] ICRC, “RCSBiH Izvještaj o edukaciji o opasnostima od mina,” Sarajevo 2005.
^[111] ICRC, “RCSBiH Izvještaj o edukaciji o opasnostima od mina,” Sarajevo 2005.
^[112] Razgovori sa Senadinom Kumrom, ICRC, 13. i 20. svibnja 2005.
^[113] Genesis, “Izvještaj”, listopad 2004; “Kratak izvještaj o Genesisovim aktivnostima u UM-u u 2004.”, email od Dijane Pejić, voditeljice projekta, Genesis, Banja Luka, 3. svibnja 2005.
^[114]“Kratak izvještaj o Genesisovim aktivnostima u UM-u u 2004.”, email od Dijane Pejić, voditeljice projekta, Genesis, Banja Luka, 3. svibnja 2005.
^[115] BHMAC, “Izvještaj o protuminskoj djelatnosti u BiH” 2004. str. 13.
^[116] Razgovor s Perom Breivikom, voditeljem programa NPA, Sarajevo, 20. veljače i email 25. veljače 2005.
^[117] Email od Scotta Leea, direktora organizacije Spirit of Soccer, 3. i 6. svibnja 2005, te www.spiritofsoccer.org, skinuto 1. lipnja 2005.
^[118] “UM u obrazovnome sustavu BiH,” HI i UNICEF, kolovoz 2004.
^[119] Razgovor sa Sandrine Leymarie, Michael Parker, Danijelom Hapićem, Mesudom Mujeznovićem i Almom Halep, HI, Sarajevo, 11. svibnja 2005.
^[120] Razgovor sa zaposlenicima HI, Sarajevo, 11. svibnja 2005. Drugi lokalni NGO-ovi nabrojani su u Landmine Monitor Report 1999, str. 561-562.
^[121] Email od Pie Cantini, Intersos, 16. srpnja 2005; email od Reubena Nogueira-McCarthyja, ITm za protupješačke mine i kratko oružje, Ured za hitne programe, UNICEF, 13. rujna 2005.
^[122] Prosječni tečaj za 2004: KM1 = $0,6323. Središnja banka Bosne i Hercegovine 10. kolovoza 2005. Za usporedbe s 2003., zadržana je tečajna lista upotrebljena u Landmine Monitor Report 2004.
^[123] BHMAC, “Plan protuminskoga djelovanja za 2004.” 9. svibnja 2004, str. 9; prezentacija BiH, Radionica Skupine Reay, Bukurešt, 2.-3. veljače 2004.
^[124] BHMAC, “Izvještaj o protuminskome djelovanju u 2004”, 9. svibnja 2005, str. 18. Landmine Monitor izračunao je ukupan iznos od KM19.000.543 od iz prethodnih stavka kako ih je objavio BHMAC.
^[125] ITF, “Godišnji izvještaj za 2004.” str. 23-24.
^[126] Landmine Monitor Report 2004, str. 208.
^[127] Austrija, Izvještaj Article 7, točka F, 27. travnja 2005, i email od Norberta Hacka, Odjel za razoružanje, kontrlu naoružanja i neširenje, ministarstvo vanjskih poslova, 1. kolovoza 2005. ITF je izvijestio da je Austrija dala $436.405 za BiH. Prosječni tečaj za 2004.: €1 = $1,2438, i tako je korišteno u cijelome ovom izvještaju. Američke federalne rezerve, “Popis tečajnih lista (Godišnji),” 3. siječnja 2005.
^[128] Belgija, Izvještaj Article 7, točka J, 2. svibnja 2005.
^[129] Emailovi Elvana Isikozlua, tim za protuminsko djelovanje, kanadsko ministarstvo vanjskih poslova, lipanj-kolovoz 2005. Prosječan tečaj za 2004: US$1 = C$1,017. Američke federalne rezerve, “Popis tečajnih lista (Godišnji)”, 3. siječnja 2005.
^[130] Email od Teemua Sepponena, ministarstvo vanjskih poslova, 13. srpnja 2005.
^[131] Emailovi od veleposlanika Gerarda Chesnela, francusko ministarstvo vanjskih poslova, 30. lipnja 2005., te od Anne Villeneuve, HI, srpanj-kolovoz 2005.
^[132] Njemačka, izvještaj Article 7, točka J, 15. travnja 2005. i email od Dirka Rolanda Haupta, odjel 241, Savezni ured za vanjske poslove, 25. srpnja 2005. ITF je objavio da je Njemačka za BiH dala $1.610.231.
^[133] Emailovi od Manfreda Capozze, savjetnika za humanitarno razminiranje, ministarstvo vanjskih poslova, lipanj-srpanj 2005.
^[134] Email od Francoisa Berga, ured za razoružavanje, ministarstvo vanjskih poslova, 2. kolovoza 2005.
^[135] Email od Freeka Keppelsa, odjel za nadzor oružja i politiku izvoza oružja, ministarstvo vanjskih poslova, 4. kolovoza 2005.; email od Willema van Rossema, zamjenika voditelja misije, veleposlanstvo Nizozemske, Sarajevo, 24. svibnja 2005.
^[136] Email od Christine Roca, savjetnice u sektoru za zapadni Balkan, ministarstvo vanjskih poslova, 8. travnja 2005. Prosječni tečaj za 2004.: $1 = NOK6,7399. Američke savezne rezerve, “Popis tečajnih lista (Godišnji),” 3. siječnja 2005.
^[137] Dokument koji je Landmine Monitoru poslao Alf Eliasson, SIDA, 23. ožujka 2005. Prosječan tečaj za 2004.: $1 = SEK7,4380. Američke savezne rezerve, “Popis tečajnih lista (Godišnji),” 3. siječnja 2005.
^[138] Email od Janine Voigt, diplomatskoga suradnika, ministarstvo vanjskih poslova, 1. srpnja 2005. Tečaj za 2004, fiksni je tečaje odredio donator: $1 = CH1,35.
^[139] USG Historijski grafikon s podacima o financijskoj godini 2004.; email od Angele L. Jeffries, specijalista za financijski menadžment, ured za političko-vojne poslove, američki State Department, 20. srpnja 2005; financiranje LSN-a izvađeno iz BHMAC-ova “PLana protuminskoga djelovanja za 2004.” str. 9.
^[140] EK, “Prilog za Landmine Monitor 2005.,” emailom od Nicole Marcel, RELEX Jedinica 3a, sigurnosna politika, EK, 19. srpnja 2005.
^[141] Razgovor s pukovnikom Timom Knoxom, CO Countermines, HQ SFOR DCC, Sarajevo, 6. svibnja 2004. Osim toga, SFOR je dao raznu pomoć u nature u 2004., a ta nije ovdje uključena.
^[142] Podatak s web stranice Adopt-A-Minefield, www.landmines.org, skinuto 8. travnja 2005. Pretpostavlja se da to nije uključeno $117.296 koje je donirao AAM preko ITF-a za razminiranje AAF-ovih lokacija u BiH:
^[143] ITF, “Godišnji izvještaj za 2004.” str. 23-24. Sjedinjene Države prate većinu donacija ITF-u istim sredstvima.
^[144] ITF, “Godišnji izvještaj za 2004” str. 17-19, 46-50.
^[145] BHMAC, “Izvještaj o protuminskoj djelatnosti u BiH”, 2004. str. 5, 6.
^[146] BHMAC, “Plan protuminskoga djelovanja za 2004.” str. 9.
^[147] Prezentacija BiH, Radionica Skupine Reay, Bukurešt, 2.–3. veljače 2004.
^[148] Ako nije drukčije naznačeno, podatak je iz ICRC/BiHRCS, “Statistika minskih žrtava i žrtava NUS-a”, a dobiveni su od Nataše Halapić, suradnice u ICRC-u, Sarajevo, 13. svibnja 2005; Izvještaj Article 7, točka J, 6. svibnja 2005.
^[149] VIše u Landmine Monitor Report 2004, str. 209-211.
^[150] Email od Nataše Halapić, Statistika minskih žrtava, ICRC, 6. srpnja 2005.
^[151] “Stručnjak za razminiranje poginuo u Bosni i Hercegovini,” Agence France-Presse, 5. svibnja 2005.
^[152] Email od Nataše Halapić, ICRC, 6. srpnja 2005.
^[153] Razgovor s Claudiom Baranziniem i Natašom Halapić, ICRC, Sarajevo, 10. svibnja 2005.
^[154] Sažetak, “Izvid utjecaja mina i miniranosti na zajednicu: BiH,” str. 7.
^[155] Vidi Landmine Monitor Report 2004., str. 211.
^[156] Ujedinjeni narodi, Završni izvještaj, Prva pregledna konferencija država stranaka Konvencije o zabrani upotrebe, skladištenja, proizvodnje i transfera protupješačkih mina te o njihovu uništavanju, Nairobi, 29. studenoga–3. prosinca 2004., APLC/CONF/2004/5, 9. veljače 2005., str. 33.
^[157] Prezentacija BiH, Stalni odbor za pomoć žrtvama i socioekonomsku reintegraciju, Ženeva, 16. lipnja 2005.
^[158] Izvještaj Article 7, točka J, 6. svibnja 2005.
^[159] Podatak dobiven od Tarika Seraka, voditelja operacija u BHMAC-u, 19. svibnja 2005.
^[160] Više o pomoći minskim žrtvama vidi u Landmine Monitor Report 2004, str. 211-217.
^[161] BHMAC, “Strategija protuminskoga djelovanja Bosne i Hercegovine,” travanj 2005., str. 16; Izvještaj Article 7, točka J, 6. svibnja 2005.; vidi i Landmine Monitor Report 2004, str. 217.
^[162] Razgovor s dr. Goranom Čerkezom, Ministarstvo zdravstva FBiH, 11. svibnja 2005.
^[163] Charlotte Axelsson, Pascal Granier i Lisa Adams, “Beyond De-Institutionalisation: The Unsteady Transition towards an Enabling System in South East Europe,” Handicap International, 2004, str. 60.
^[164] Centar za međunarodnu rehabilitaciju“, godišnji izvještaj za 2004.”, str. 14-15; vidi i www.mine.ba, skinuto 23. svibnja 2005.
^[165] BiH, “Strategija pomoći minskim žrtvama 2005.-2009.,” prosinac 2004., str. 14.
^[166] ITF, “Godišnji izvještaj za 2004.”, str. 31.
^[167] Telefonski razgovor s dr. Goranom Čerkezom, Ministarstvo zdravstva FBiH, 30. svibnja 2004.
^[168] Email od Michelea Blattia, ICRC, 26. travnja 2004.
^[169] Razgovor sa Sanjom Miletić, šeficom administracije, i Damirom Kočišem, voditeljem programa, JRS, Sarajevo, 11. svibnja 2005; odgovori na Upitnik Landmine Monitora o pomoći minskim žrtvama, 27. travnja 2005; emailovi od Sanje Miletić, šefice administracije, JRS, 27. travnja, 21. svibnja i 1. lipnja 2005.; Izvještaj 7, točka J, 6. svibnja 2005.
^[170] Email Landmine Monitoru poslala Nerina Cevra, službenica, BiH LSN, 13. rujna 2005; odgovor na Upitnik Landmine Monitora o pomoći minskim žrtvama, Plamenko Priganica, direktor, LSN BiH, 24. travnja 2005; LSN BiH, “Godišnji izvještaj 2004,” 24. travnja 2005. str. 2; email od Amire Kavgić, izvršne pomoćnice, LSN BiH, 2. lipnja 2005.
^[171] Razgovor s Aleksandom Kecmanom, direktorom komunikacija, UDAS, Mirom Amidžić, tajnicom, UDAS, te Nevenom Jankovićem, volonterom, Banja Luka, 18. svibnja 2005.
^[172] Podatak dobiven od Alme Halep, HI, Sarajevo, 11. svibnja 2005.
^[173] HOPE 87, “Tehnički izvještaj – Rehabilitacija i socijalna integracija za mlade Sarajeva,” 25. travnja 2004. str. 16-40; razgovor s Fikretom Karkinom, direktorom HOPE 87, Sarajevo, 16. svibnja 2005.; email od Fikreta Karkina, 7. lipnja 2005; vidi I Standing Tall Australia and Mines Action Canada, “101 sjajna ideja za socioekonomsku reintegraciju minksih žrtava”, lipanj 2005., str.16.
^[174] Email od Aleksandra Kecmana, UDAS, Banja Luka, 30. kolovoza 2005.
^[175] “May Life be Sweet, godišnji izvještaj 2004.,” www.stopmines.org; vidi i Landmine Monitor Report 2004., str. 216.
^[176] Pojedinosti u Standing Tall Australia and Mines Action Canada, “101 sjajna ideja za socio-ekonomsku reintegraciju minskih žrtava” str. 19.
^[177] Landmine Monitor Report 2004., str. 215.
^[178] Razgovor s Aleksandrom Kecmanom, UDAS, Banja Luka, 18. svibnja 2005.
^[179] Telefonski razgovor Aleksandra Kecmana s Novakom Grbićem, Odjel sporta za invalide, Ministarstvo Republike Srpske za sport i mlade, Banja Luka, 18. svibnja 2005.
^[180] Telefonski razgovor s Rusmirom Hanićem, Eco-Sports, Sarajevo, 29. lipnja 2005.
^[181] Email od Andree Biagini, prvoga tajnika talijanskoga velelposlanstva u Sarajevu, 25. svibnja 2004.
^[182] Za dodatne pojedinosti o invaliditetu i praksi u BiH, vidi Landmine Monitor Report 2004, str. 218-220; vidi još: Standing Tall Australia and Handicap International, “Landmine Victim Assistance in 2004: Overview of the Situation in 24 States Parties,” lipanj 2005., str. 27-28.
^[183] BHMAC, “Strategija protuminskoga djelovanja Bosne i Hercegovine” str. 16; vidi i Landmine Monitor Report 2004, str. 219-220.